1
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
Ivana Brliæ-Mažuraniæ:
Èudnovate zgode
šegrta Hlapiæa
2
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
SADRŽAJ
MALIM ÈITATELJIMA.....................................................................................................................4
KOD MAJSTORA MRKONJE............................................................................................................5
I. ŠEGRT HLAPIÆ........................................................................................................................5
II. ÈIZMICE.................................................................................................................................5
III. BIJEG ....................................................................................................................................6
PRVI DAN PUTOVANJA...................................................................................................................8
I. MALI MLJEKAR .......................................................................................................................8
II. VELIKA SE GLAVA POKAZUJE U TRAVI............................................................................10
III. KUÆA S PLAVOM ZVIJEZDOM...........................................................................................10
DRUGI DAN PUTOVANJA .............................................................................................................13
I. HLAPIÆ I KAMENARI............................................................................................................13
II. CRNI ÈOVJEK .......................................................................................................................14
TREÆI DAN PUTOVANJA ..............................................................................................................16
I. VELIKA ŽALOST....................................................................................................................16
II. DJEVOJÈICA NA PUTU ........................................................................................................16
III. NA SJENOKOŠI....................................................................................................................17
IV. PREDSTAVA........................................................................................................................19
V. RAZGOVOR HLAPIÆA S TEŽACIMA....................................................................................20
ÈETVRTI DAN PUTOVANJA .........................................................................................................22
I. POŽAR U SELU ......................................................................................................................22
II. VELIKO ÈUDO......................................................................................................................23
III. GRGINA MAJKA ..................................................................................................................24
IV. GITINA BRAZGOTINA.........................................................................................................24
PETI DAN PUTOVANJA.................................................................................................................26
I. KAKO JE NA PAŠI ..................................................................................................................26
II. OTKUDA JE PAO ÈOVJEK PRED HLAPIÆA........................................................................28
III. GRGA I HLAPIÆ............................................................................................................. ......30
IV. NOÆ U ZAPEÆKU ................................................................................................................31
ŠESTI DAN PUTOVANJA...............................................................................................................33
I. MALI POSTOLAR I PROSJAKINJA JANA ..............................................................................33
II. NA SAJMU................................................................................................................... ..........34
III. DVA KOŠARAÈA.............................................................................................................. ....35
IV. NA VRTULJKU.....................................................................................................................37
V. BEZ KROVA..........................................................................................................................38
SEDMA NOÆ HLAPIÆEVA PUTOVANJA.......................................................................................40
I. POZNATI GLAS......................................................................................................................40
II. PO NOÆI U CIRKUSU...........................................................................................................40
III. NOVA POGIBELJ .................................................................................................................42
3
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
IV. DVA OPAKA ÈOVJEKA ........................................................................................................42
V. HLAPIÆEVA ODLUKA ..........................................................................................................43
VI. PO NOÆI NA PUTU..............................................................................................................44
VII. KOLA U MAGLI..................................................................................................................45
VIII. POMOÆ ..............................................................................................................................45
IX. HLAPIÆ I GITA OPET SAMI................................................................................................46
X. U ŠIKARI I MRAKU...............................................................................................................47
XI. STRAVA...............................................................................................................................48
XII. IZNENAÐENJE ...................................................................................................................48
XIII. KAKO SE SVE TO DOGODILO .........................................................................................49
XIV. KOD MARKOVE KUÆE .....................................................................................................50
ZAGLAVAK....................................................................................................................... ..............52
I. SREÆA I RADOST...................................................................................................................52
II. MARICA................................................................................................................................52
III. HLAPIÆEVA BAŠTINA ........................................................................................................54
SVRŠETAK.....................................................................................................................................56
4
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
MALIM ÈITATELJIMA
Ovo je pripovijest o èudnovatom putovanju šegrta Hlapiæa.
Hlapiæ je bio malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao Kraljeviæ Marko, mudar kao knjiga, a
dobar kao sunce. A jer je bio takav, zato je sreæno isplivao iz mnogih neprilika.
Hlapiæevo putovanje bilo je isprva tako lako kao djeèja igrarija, pa æe èitatelji na poèetku ove knjige
reæi: "Što æe Hlapiæu tolika mudrost i tolika hrabrost na ovako laku putovanju? Zar on treba toliku
hrabrost da povede upregnutog magarca na uzdi? Ili treba svoju mudrost da traži izgubljene
guske?"
No poslije je Hlapiæevo putovanje bivalo sve teže i sve opasnije, kako to veæ èešæe biva. Pa kad
èitatelji ugledaju maloga Hlapiæa u velikoj pogiblji i teškim neprilikama, reæi æe oni: "Zaista je dobro
uèinio Hlapiæ što je za svaku sigurnost ponesao sa sobom puno dobrote, mudrosti i hrabrosti kad se
u ranu zoru otputio u svijet."
Pa upravo zato svršilo se na koncu sve onako kako je najbolje bilo.
No zato ipak neka nitko ne pobjegne od svoje kuæe. Nikomu nije tako zlo kako je bilo Hlapiæu kod
majstora Mrkonje, a bogzna bi li svaki bio takve sreæe na svom putu kao Hlapiæ. Èudit æete se
ionako da se i po njega sve tako dobro svršilo.
Sjednite dakle na prag i èitajte!
5
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
KOD MAJSTORA MRKONJE
I.
ŠEGRT HLAPIÆ
Bio je neki mali postolarski šegrt, koji nije imao ni oca ni majke. Zvao se Hlapiæ.
Hlapiæ je bio još malen kao lakat, a veseo kao ptica. Cijeli je dan sjedio u poderanim hlaèama i
crvenoj košulji na malom postolarskom stôcu, koji je imao tri noge, i cijeli je dan zabijao klince u
èizme i šivao cipele. Cijeli je dan fuækao i pjevao kod posla.
Hlapiæev gospodar zvao se majstor Mrkonja, a bio je zao i strašan. Tako je bio velik da mu je glava
sezala do stropa u njihovoj maloj sobi. Imao je kuštravu kosu kao lav, a duge brkove do ramena.
Njegov glas bio je tako jak i krupan kao u medvjeda.
Majstoru Mrkonji dogodila se jedanput u životu velika žalost i nesreæa, pa je od onda bio vrlo tvrda
srca. Kakva se nesreæa dogodila majstoru Mrkonji, to æe se istom mnogo kasnije iz ove knjige
saznati.
Majstor Mrkonja bio je dakle tvrda srca i vrlo nepravedan, pa je psovao i vikao na Hlapiæa kad god
je bio zlovoljan.
Majstorica je bila jako dobra. I njoj se dogodila ista žalost kao i majstoru Mrkonji. No ona je od
toga doba postala još bolja i imala je vrlo dobro srce. Hlapiæa je jako voljela.
Ali se i ona bojala majstora Mrkonje. Kad god bi nosila Hlapiæu svježa kruha, uvijek ga je sakrivala
pod pregaèu da majstor ne vidi, jer je majstor zapovjedio da se Hlapiæu daje onaj tvrdi i stari kruh,
a majstorica je znala da Hlapiæ rado jede meki krušac.
Hlapiæ je imao samo jedne poderane hlaèe i još jedne, koje mu je majstorica naèinila od zelenoga
sukna. To je sukno ostalo od majstorove zelene pregaèe, pa je majstor zapovjedio svojoj ženi da
naèini od toga Hlapiæu hlaèe. Hlapiæ je imao u tim hlaèama tako zelene noge kao zelena žaba, pa ih
nije rado nosio, jer su mu se drugi šegrti rugali. Majstor Mrkonja je zapovjedio da ih mora nositi u
nedjelju. Hlapiæ je bio uvijek dobre volje, pa kad je vidio da mora nositi te hlaèe, poèeo se i sam
šaliti. Kreketao je "kre-kre" kao žaba kad god je obukao zelene hlaèe.
Kad su vidjeli drugi šegrti da se Hlapiæ šali, nijesu mu se više rugali, nego su se igrali s njime u
nedjelju i vrlo su ga voljeli. Majstor Mrkonja nije smio vidjeti da se Hlapiæ igra, jer bi ga odmah
otjerao kuæi.
Tako je živio Hlapiæ kod majstora Mrkonje i nije mu bilo dobro. Ali on bi ipak bogzna kako dugo
tamo ostao da se nije dogodilo nešto što je Hlapiæa odveæ ražalostilo.
II.
ÈIZMICE
Neki bogati gospodin naruèio je kod majstora Mrkonje èizmice za svoga malog sina.
Èizme su bile vrlo lijepe. Njihove sare sjajile su se kao sunce. Sam Hlapiæ zabijao je klince u te
èizme. No kad je gospodin došao sa svojim sinom po èizme i kad je sin obuo èizme, bile su one na
6
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
nesreæu pretijesne. Zato gospodin nije htio èizme uzeti ni platiti, pa se majstor Mrkonja popravdao
s njim. Gospodin uza sve to nije htio uzeti ni platiti èizme.
Kad je gospodin otišao, poène majstor Mrkonja bjesnjeti i vikati na Hlapiæa:
"Ti se, nevaljalèe, to skrivio! Ti lijenštino! Ti ništarijo! Ti si kriv da su èizme tijesne!" Strašno je
vikao Mrkonja. Onda uhvati one èizme i izbije Hlapiæa sa èizmicama po leðima. To je bilo odviše
nepravedno, jer je majstor sam krojio èizme, pa Hlapiæ nije bio kriv što su bile pretijesne. No kad
je majstor Mrkonja bio ljutit, onda nije znao što je pravo, a što krivo.
On dakle izbije Hlapiæa èizmicama po leðima, baci èizme u kut i reèe svojoj ženi: "Sjutra æeš ih u
vatru baciti. Neæu više da vidim tih èizama. Onda se okrenuo kao lav prema Hlapiæu i zagrozio mu
se svojom velikom šakom i gromkim glasom: "Èizme æe izgorjeti, ali ti æeš mi, lijenštino, još platiti
za njih." To je znaèilo da æe Hlapiæ još dobiti batina radi tih èizama.
Kad je Hlapiæ naveèe toga dana išao spavati, nije on ni fuækao ni pjevao kao obièno, nego je nešto
razmišljao.
Hlapiæ je spavao u kuhinji na podu kraj štednjaka. Tamo je imao jednu tvrdu slamnjaèu, poderan
gunj i komadiæ svijeæe utaknut u jednom krumpiru, jer nije imao svijeænjaka.
Legne dakle Hlapiæ na svoju slamnjaèu, ugasne svijeæu koja je još malo virila iz krumpira i poène
razmišljati. Mislio je Hlapiæ, mislio, a onda odluèi da æe u noæi pobjeæi od majstora Mrkonje i da æe
otiæi u svijet. Premda to nije bilo lako, a bilo je i pogibeljno, ipak je Hlapiæ to izveo. Što god šegrt
može da zamisli, to može i izvesti.
III.
BIJEG
U noæi, kad je sve tvrdo spavalo, ustane Hlapiæ. Oko njega bilo je sve tamno kao u zatvorenoj
škatulji.
Tiho kao miš izaðe Hlapiæ iz kuhinje i uvuèe se u radionicu. Kad je Hlapiæ zapalio žigicu, poèelo je
po podu na sve strane nešto šuškati, pucketati i bježati. To su bili miševi, koji su po noæi griskali
kožu. No Hlapiæ se nije osvrtao na njih, jer je imao još puno posla, da se pripravi za putovanje.
Najprije uzme Hlapiæ komad stare hartije i veliku postolarsku olovku. Onda sjedne na svoj mali
stolac s tri noge i poène pisati pismo:
Vi ste htjeli bacati u oganj èizmice. Meni je to žao, pa idem u svijet da ih razgazim. Onda neæe biti
pretijesne. Budite bolji s Vašim drugim šegrtom. Dajte mu više juhe i mekši kruh. Èizme æu Vam
vratiti.
Hlapiæ
To je Hlapiæ vrlo dugo pisao jer nije bio baš osobito vješt pisanju. Njegova slova bila su velika i
grbava kao kruške.
Kad je Hlapiæ svršio to pismo, onda ustane vrlo tiho i prikopèa pismo na pregaèu majstorovu, koja
je visjela na zidu. Zatim sjedne i poène pisati drugo pismo:
Draga gospojo!
Hvala Vam na Vašoj dobroti. Ja idem u svijet. Mislit æu na Vas i pomagat æu svakom, kao što ste i Vi
meni pomagali.
7
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
Vaš Hlapiæ
Onda opet ustane tiho i prikopèa to pismo na pregaèu majstorièinu. Majstorièina pregaèa visjela je
takoðer na zidu.
Zatim uzme Hlapiæ svoju crvenu kožnatu torbu i poène u nju trpati što mu je trebalo za putovanje.
Najprije metne unutra komad kruha i komad slanine. To mu je bila njegova veèera od juèer, jer je
Hlapiæ bio juèer žalostan, pa nije mogao veèerati.
U torbu metne jedan modar rubac, pa jedno šilo, malo dretve i nekoliko komadiæa kože. Hlapiæ je,
naime, bio pravi mali majstor, a postolar ne može da bude bez šila i dretve, kao ni vojnik bez
puške. Zatim metne u torbu još svoj mali nož i bila je puna.
Kad je to bilo gotovo, poèeo se Hlapiæ odijevati za put.
Najprije uzme s klina svoje zelene hlaèe i obuèe ih. Malo da nije zakreketao kad ih je obukao, tako
je bio nauèen na tu šalu! No morao je šutjeti kao miš da se ne probudi majstor Mrkonja, koji je
spavao u drugoj sobi.
Zatim uzme Hlapiæ konac i pokrpa lakat na svojoj crveno košulji, pa je obuèe. Iz kuta uzme i one
krasne èizmice, radi kojih je juèer dobio batina.
Hlapiæ malo da nije zazviždao od veselja kad je obukao èizmice, tako su mu krasno stajale! No
dakako da ni zviždati nije smio, jer bi se majstor probudio! Zatim je Hlapiæ htio uzeti svoju kapu.
No ona je bila sasvim poderana i zaprljana.
Zato Hlapiæ uze komad sjajne kože, koja je ostala od èizmica i sašije od te kože široku vrpcu oko
kape. Lako je njemu bilo šivati kožu kad je bio postolar!
Kapa se sada sjajila kao sunce i Hlapiæ je metne na glavu.
Tako je Hlapiæ bio gotov za putovanje. Imao je na sebi zelene hlaèe, crvenu košulju, krasne
èizmice, sjajnu kapu i crvenu torbu preko ramena.
Izgledao je kao general nekakve èudnovate vojske!
Onda se odšulja Hlapiæ tiho, posve tiho iz radionice u dvorište.
Na dvorištu je bio svezan pas Bundaš. Hlapiæ i Bundaš bili su veliki prijatelji, zato Hlapiæ nije išao
sada k njemu, jer je znao da æe za njim cviljeti. A Hlapiæu je ionako bilo teško i žao ostaviti
Bundaša.
Baš kad je Hlapiæ izašao na dvorište i razmišljao bi li išao zagrliti Bundaša, poène majstor Mrkonja
u sobi kašljati. Majstor je samo u snu kašljao. Greblo ga je u vratu, jer je juèer odveæ na Hlapiæa
vikao. Kad je Hlapiæ èuo da majstor kašlje, bilo mu je strašno. Uplašio se, jer je mislio da se
majstor Mrkonja probudio: "Bježi sad, Hlapiæu, što brže možeš", reèe on sam sebi.
Brzo se provuèe napolje kroz velika kuæna vrata, koja sreæom nisu bila zakljuèana, i bio je na ulici.
Na ulici je bio još crn mrak. Kuæe su izgledale velike do neba, a Hlapiæ je išao po ulici vrlo živo.
Nigdje nije bilo nikoga; svi su ljudi još spavali.
Tako je pobjegao Hlapiæ od majstora Mrkonje.
8
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
PRVI DAN PUTOVANJA
I.
MALI MLJEKAR
Išao je Hlapiæ, išao po mraku vrlo dugo ulicama, jer je grad bio velik. Veæ je bio prošao toliko ulica
da ga majstor Mrkonja više ne bi mogao naæi.
Još uvijek je išao Hlapiæ, a onda je poèeo svitati dan, pa nije bilo više tako tamno. U posljednjoj
ulici grada susretne Hlapiæ jednoga starca, koji je na malim kolima i na malom magarcu dovezao
mnogo posuda s mlijekom u grad.
Kola i magarac bili su vrlo lijepi, ali siromah starac bio je slab i pogrbljen.
Starac je s kolima stao pred jednom trokatnom kuæom, koja je bila tako visoka da je na najviše
njezine prozore još uvijek mjesec gledao.
Kad je starac s magarcem stao pred kuæom, uhvati on jednu posudu punu mlijeka i htjede je
odnijeti u kuæu. No kako je bio slab, potepe se na prvoj stubi, te malo da nije pao. Poène jadikovati
i sjedne na stube pred kuæom.
Uto doðe Hlapiæ u zelenim hlaèama i crvenoj košulji, s krasnim èizmicama i sjajnom kapom. Kad ga
je starac vidio, tako se zaèudio da je prestao jadikovati.
"Dajte, djede, ja æu vam ponijeti mlijeko u kuæu", reèe Hlapiæ.
"A otkuda si ti?" upita djed èudnoga Hlapiæa.
Hlapiæ nije rado pripovijedao o majstoru Mrkonji, pa zato reèe: "Ja sam šegrt Hlapiæ. Šalje me car
da njegovu sinu razgazim èizme, i ako treba kome pomoæi u njegovu carstvu, da mu pomognem."
Starac je znao da se Hlapiæ šali, ali mu se tako svidio da je prestao jadikovati, paèe se i nasmijao.
"U koji kat treba odnijeti mlijeko?" upita Hlapiæ.
"U treæi kat", reèe starac.
Hlapiæ je bio vrlo jak i uhvati tešku posudu, pa je odnese kao pero u kuæu.
Na stubama je bio još mrak.
Doðe Hlapiæ s posudom u prvi, onda u drugi, pa konaèno i u treæi kat. Treæi kat bio je tako visoko
da je tamo još mjesec gledao na prozore.
Na stubama je bilo sasvim tamno, a u mraku je ležalo na stubama nešto sasvim crno. Samo su se
dvije toèke sjajile kao dvije crvene svijeæe. To je bila dakako maèka, a njezine su se oèi krijesile kao
crvene svijeæe. "O molim", reèe Hlapiæ maèki, "ja sam veæ donio mlijeko, samo mi izvolite pokazati
put."
Maèka digne veselo rep i potrèi pred Hlapiæem do jednih vrata.
Tu Hlapiæ potraži zvono i pozvoni.
Sluškinja otkljuèa vrata i otvori.
Kad je vidjela šarenoga Hlapiæa, uplaši se sluškinja, vrisne u sav glas i pljesne rukama. Maèka se
uplaši od njezinoga vriska, pa skoèi Hlapiæu na glavu, a s glave sluškinji na rame, i onda preko
ramena pljus! ravno u lonac pun vode.
Sad da je tko mogao vidjeti tu komediju!
9
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
Maèka mijauèe, voda štrca, lonac se kotrlja, Hlapiæ skaèe da ne smoèi èizmice, a sluškinja se smije
tako jako da se tresu stakla na prozorima.
"O! O!" smijala se sluškinja, "kakvo si ti šareno èudovište? Jesi li papiga ili djetao ili tko si?"
"Vi se varate, gospoðice", reèe Hlapiæ. "Ja sam Hlapiæ i nosim vam mlijeko. Starac je slab, pa ne
može po stubama. No bolje bi bilo da nijeste vikali."
Sluškinja se sad još više smijala.
Zatim uzme od njega mlijeko, a kad je Hlapiæ s praznom posudom htio otiæi, uzme sluškinja svijeæu
i otprati ga po stubama dolje, jer joj se Hlapiæ svidio.
"A zašto vi, gospoðice, ne idete svaki dan sami po mlijeko dolje? Kad možete sad mene dolje
pratiti, možete i sami po mlijeko", reèe Hlapiæ. "Starac je vrlo slab, pa ne može nositi mlijeko na
treæi kat."
Sluškinja se zasrami što se nije sama na to sjetila i obeæa Hlapiæu da æe iæi odsada svaki dan sama
dolje po mlijeko.
Hlapiæ pak obeæa da æe joj zato donijeti cvijeæa s putovanja.
Kad je Hlapiæ došao dolje na ulicu k starcu, umoli ga da mu dopusti i dalje raznositi mlijeko, jer su
kola još bila puna.
Starac to jedva doèeka, a Hlapiæ uhvati maloga magarca za uzde i poène razvoziti mlijeko. Pametni
magarac znao je sam u koju kuæu treba nositi mlijeko i sam je stao svagdje pred kuænim vratima.
Hlapiæ se veoma èudio kako li je to pametan magarac i upitao je starca zašto ljudi tako pametnu
životinju nazivaju magarcem ili oslom?
Starac je bio doduše vrlo star, ali ipak nije znao odgovoriti Hlapiæu na to pitanje.
"Kad sam se rodio, veæ su magarci imali to ime", reèe starac.
To Hlapiæu nije bilo pravo i požalio je što ne zna bolje pisati. "Da znadem bolje pisati, napisao bih
jednu knjigu o tome da se te pametne životinje okrste ljepšim imenom, a ime magarac ili osao da
se ostavi za one stvorove koji ga zaslužuju", reèe Hlapiæ.
Meðutim se pametni magarac nije brinuo o tom kako ga ljudi nazivlju, niti o tom što govore Hlapiæ
i starac o njem, nego je stao i nadalje pred onim vratima gdje je trebalo.
Hlapiæ je svakiput uhvatio posudu s mlijekom i brzo kao vjetar trèao uza stube.
Tako su kola bila zaèas prazna. Samo je ostala jedna mala posuda starcu za zajutrak.
Starac se zahvali dobromu Hlapiæu i dade mu da se napije slatkoga mlijeka. Zatim ode starac s
magarcem i sa svojim kolima dalje, a Hlapiæ ode svojim putem.
Veæ je bio bijeli dan.
Još malo je išao Hlapiæ, a onda izaðe iz grada. I opet je još malo išao, pa nije bilo više nijedne kuæe,
veæ samo velika polja, grmlje, drveæe i dugaèka cesta. Grad se više nije vidio.
"Hvala Bogu", reèe Hlapiæ i sjedne pod jedno drvo.
Bio je tako dremovan, jer je u noæi malo spavao. Zato metne crvenu torbu pod glavu i legne u
duboku travu.
Trava je bila mekana, ali je ipak bilo dosta tvrdo na njoj ležati. Ipak Hlapiæ usne slatko kao zec u
travi.
Neka samo spava. Glavna je stvar da je majstor Mrkonja daleko - a još je glavnije da Hlapiæ ne zna
koliko ga dobra, a koliko zla èeka na tom putu.
Kad bi on to znao, ne bi tako mirno spavao.
10
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
II.
VELIKA SE GLAVA POKAZUJE U TRAVI
Hlapiæ je spavao vrlo dobro i dugo u travi.
Kraj njega je po cesti prošlo mnogo kola, mnogo seljaka i seljakinja. Konji su toptali po cesti, ljudi
razgovarali i vikali, kola su škripala, a guske, što su ih seljakinje nosile u grad, gakale su.
Hlapiæ je spavao i nije baš ništa èuo, kao da ima bazgu u ušima. U visokoj travi nije ga nitko vidio.
Tako je došlo i podne. Na cesti nije bilo veæ nikoga.
Najedanput poène se Hlapiæ buditi. Èuje on kako se nešto vuèe po travi, kako se šunja i šunja. Sve
bolje i bolje èuje kako nešto tapka i tapka. A onda zaèuje veæ sasvim blizu sebe kako netko teško
diše i duva.
To mu je bilo èudnovato.
Hlapiæ je bio dremovan, pa nije još dobro vidio ni èuo. Zato se htjede malo podiæi da vidi što se to
šunja i što to tapka u travi primièuæi se sve bliže i bliže k njemu.
U taj èas pokaže se iz trave sasvim blizu Hlapiæa jedna velika, kuštrava, žuta glava i isplazi naprama
Hlapiæu dugaèak i crven jezik.
To je bilo zbilja vrlo èudnovato i dosta strašno. Možda bi se tko drugi i uplašio. No Hlapiæ samo
skoèi i zagrli onu veliku kuštravu glavu!
To je, naime, bio njegov dragi pas Bundaš. Bundaš je za Hlapiæem utekao od majstora Mrkonje, i
tako je dugo njušio i tražio i trèao dok nije Hlapiæa našao.
Bundaš poène svojim dugim crvenim jezikom lizati Hlapiæu ruke, a Hlapiæ ga je neprestano grlio i
grlio.
"To je lijepo, dragi moj Bundašu!" govorio je Hlapiæ.
Onda se od veselja poèeše prebacivati i kotrljati po travi kao dvije lopte. Kad im je bilo toga veæ
dosta, reèe Hlapiæ: "No, a sada izvoli sjesti, pa æemo objedovati."
Bundaš je bio tako veseo da je samo skakao za muhama i skakavcima.
Hlapiæ je sio na travu, izvadio iz torbe svoj kruh i slaninu i mali nož. Onda se prekrstio, skinuo kapu
i poèeo jesti. Jedan komad slanine metao je sebi u usta, a drugi je bacao Bundašu. Bundaš je svaki
komad doèekao u uzduhu i u isti èas progutao.
Zatim je odrezao Hlapiæ komad kruha sebi, i drugi bacio Bundašu. Šæap! uèini Bundaš i kruha više
nije bilo!
Tako su Hlapiæ i Bundaš dakako dosta brzo svršili objed, a onda ustali i pošli dalje na put.
Bilo je vruæe, a cesta je bila dugaèka, bijela i prašna.
III.
KUÆA S PLAVOM ZVIJEZDOM
Dugo su Hlapiæ i Bundaš veselo išli po cesti. No konaèno su ih veæ poèeli i tabani peæi.
Baš su došli do jedne male sirotinjske kuæice. Kuæica je bila okrpana i naherena, a imala je dva
prozorèiæa. Dolje ispod prozorèiæa bila je narisana plavom bojom velika zvijezda. Ta se zvijezda veæ
izdaleka vidjela, pa je radi nje cijela kuæa izgledala kao starica kad se smije.
11
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
U kuæi je netko jako plakao. To je Hlapiæu bilo žao i on se sjeti kako je rekao da ide po svijetu da
pomogne komu treba. Zato uniðe u kuæu da vidi što se tamo dogodilo.
U sobi je našao Hlapiæ jednoga djeèaka koji se zvao Marko i koji je sam sjedio na klupi i plakao. Bio
je tako velik kao Hlapiæ, a plakao je jer je izgubio na paši dvije guske. To dakako nije bila najveæa
nesreæa, ali kako za koga!
Marko nije imao oca, a njegova majka bila je siromašna, pa je zato Marko morao paziti na guske jer
je svaka guska vrijedila tri stotine kruna.
Kad je Hlapiæ u zelenim hlaèama, s crvenom košuljom i sjajnim èizmicama došao u sobu, Marko se
tako zaèudio da je širom otvorio usta i prestao plakati.
"Zašto si tako jako plakao?" upitao je Hlapiæ Marka.
"Izgubio sam na paši dvije guske", odgovorio je Marko i poèeo još jaèe plakati.
"To nije ništa", reèe Hlapiæ. "Mi æemo ih naæi. Hajdemo ih tražiti."
Bundaš, Hlapiæ i Marko poðu tražiti guske.
Blizu je bila jedna velika voda, kraj koje je Marko uvijek pasao guske, pa je sada odveo do te vode
Bundaša i Hlapiæa. Hlapiæ još nikada nije vidio tako velike vode jer je dosada uvijek živio u gradu.
Oko vode bilo je puno grmlja, a daleko prijeko, kraj obale, rasle su šibe iz vode.
Kad su došli tamo, poèeo je Marko opet plakati.
"Joj, joj! nikad neæu naæi svojih gusaka." Marko je tako jako plakao da mu je Hlapiæ morao posuditi
svoj plavi rubac iz torbe za brisanje suza.
I Hlapiæu se èinilo da se ne mogu naæi kraj tako velike vode dvije guske, koje su tako male. No nije
htio to reæi da ne ražalosti Marka, veæ je poèeo s njim tražiti guske po grmlju. Bundaš je dotle
trèao, njušio i lajao oko njih sve jaèe i jaèe.
Najedanput se zatrèi kuštravi Bundaš i skoèi u vodu te poène plivati preko one velike vode.
"Bundaš! Bundaš!" zvao je Hlapiæ, ali Bundaš ne mari, samo trese glavom i pliva dalje na drugu
stranu vode, pa se izgubi meðu šibama.
Hlapiæ je veæ mislio da je njegov Bundaš izgubljen. A da se Bundaš izgubio, zaista bi i Hlapiæ
plakao! No Hlapiæ nije mogao sad plakati, jer je svoj rubac posudio Marku. A nije imao vremena da
plaèe, jer se preko vode u granju èulo mahanje i lupanje krilima i glasno gakanje, pa još glasnije
lajanje. To su dakako bile Markove guske koje je Bundaš tražio i našao preko vode u grmlju. Tamo
dakako ni Marko ni Hlapiæ ne bi nikad mogli doæi.
Marko je skakao od veselja kad je Bundaš poèeo tjerati guske k njemu. Guske su plivale naprijed i
otvarale širom kljun te srdito gakale. Bundaš je plivao za guskama, tjerao ih i isto tako srdito lajao.
No sve se dobro svršilo i Bundaš sreæno dotjera guske do Marka i Hlapiæa, pa izaðe veselo iz vode.
"Kako si ti pametan! Kad obogatim, kupit æu ti kobasicu za deset kruna", rekao je Hlapiæ Bundašu.
Onda uhvati Marko jednu, a Hlapiæ drugu gusku, pa ih metnu pod pazuho i odu kuæi. Bili su tako
veseli da su fiæukali po putu kao kosovi.
Dok su tako išli, reèe Marko Hlapiæu:
"Alaj ima tvoj Bundaš veliku glavu!"
"Zato i jest tako pametan", reèe Hlapiæ. "Da si ti imao tako veliku glavu, našao bi guske bez
Bundaša!"
Uto su došli k Markovoj kuæi. Markova majka bila je veæ kod kuæe, pa je dopustila Hlapiæu da može
kod njih spavati, jer je bila vrlo sreæna što je Bundaš našao guske. Tako je Bundaš priskrbio
Hlapiæu prvo noæište. Veæ je bila veèer, pa su Marko i Hlapiæ sjeli na veliki kamen pred kuæu i
dobili u šarenoj zdjelici žganaca s mlijekom i dvije velike drvene žlice.
Dok su veèerali, upita Hlapiæ Marka:
12
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
"A tko je narisao onu plavu zvijezdu na kuæici?!"
"Ja", odgovori Marko. "Kad je mati lièila sobu, uzeo sam boju, pa sam narisao zvijezdu. Mislio sam
da æe moje guske poznati kuæicu po zvijezdi. Ali sad vidim da je to badava bilo i da guske idu preko
vode, bila ili ne bila zvijezda na kuæi."
No Hlapiæ je dobro upamtio tu plavu zvijezdu. I svaki koji èita ovu knjigu neka je upamti. To æe mu
trebati kad doðu ozbiljni dani po Hlapiæa.
Tako su razgovarali Marko i Hlapiæ i veèerali, a onda je dobio i Bundaš žganaca. Zatim odoše svi
spavati.
Dakako da Hlapiæ nije ni u sobi ni u postelji spavao, jer u kuæici nije bilo za njega mjesta.
Hlapiæ je spavao na štali.
U dvorištu je, naime, bila jedna mala i stara staja, a na staji sijeno.
Hlapiæ se morao penjati na tavan po ljestvama, a onda se morao uvuæi kroz jedan mali otvor na
tavanu. Kad je veæ bio na tavanu, okrene se Hlapiæ, pruži glavu kroz otvor i vikne:
"Laku noæ!"
U dvorištu nije bilo više nikoga. Bila je crna noæ, pa je dvorište izgledalo kao velika crna rupa. Gore
na nebu bilo je toliko zvijezda koliko ih Hlapiæ još nikada nije vidio.
Onda Hlapiæ izuje i obriše svoje krasne èizmice, pa legne u sijeno i zaspi.
Pred štalom je spavao Bundaš, na štali je spavao Hlapiæ, a u štali je spavala jedna lijepa šarena
krava.
To je bio prvi dan Hlapiæeva putovanja i sreæno je prošao. Bog zna kako æe mu biti drugi dan!
13
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
DRUGI DAN PUTOVANJA
I.
HLAPIÆ I KAMENARI
Ujutro rano poèeli su kokoti pjevati i guske gakati, poèela je krava zvoniti i poèeo je Bundaš lajati i
cviljeti jer nije vidio Hlapiæa.
To je bila takva halabuka da se Hlapiæ probudio i mislio u prvi èas da je u menažeriji. Na selu je
svako jutro takva halabuka kao u menažeriji, samo Hlapiæ toga dosad nije znao.
Hlapiæ se dakle probudi, obuje èizmice i saðe s tavana po ljestvama. Zahvali se Markovoj majci, a
ona mu dade veliki komad kruha i tri kuhana jaja na put.
Hlapiæ i Bundaš odu dalje na put, i to je bilo jedino mirno prije podne što su ga oni proživjeli na
svom putovanju.
Išli su, naime, neko vrijeme veselo i bez brige, a onda su došli do jednoga mjesta na cesti gdje su
sjedjeli ljudi s dugaèkim èekiæima i tukli kamen za cestu. Nekoji od tih ljudi imali su velike crne
naoèale, jer su se bojali da im koji komadiæ skoèi u oko. Drugi nijesu imali naoèale i nijesu se bojali,
nego su veselo pjevali.
Ti su se potonji Hlapiæu veæma svidjeli i k njima je on odmah sio da s njima pjeva. Hlapiæ je dobro
poznavao njihovu pjesmu, jer svi veseli ljudi jednako pjevaju.
Kad su se veæ napjevali, upita Hlapiæ kamenare da li je putnicima teško na putu? Kamenari su
dakako dobro znali odgovoriti na to pitanje, jer oni uvijek sjede na cesti i vide svakog putnika.
Jedan kamenar odgovori Hlapiæu:
"Onomu koji ima jake cipele, èvrste šake i pametnu glavu dobro je na putu."
"A onomu koji toga nema?" upita Hlapiæ.
"I onomu je dobro, jer mu ionako veæ u prvom selu dodija putovanje i krene kuæi", odgovori
kamenar.
Nato se Hlapiæ digao da putuje dalje. No prije njegova odlaska još su se dobro nasmijali jednoj
zgodi.
Došlo je, naime, odnekud jedno sasvim malo šareno tele, koje je išlo, a da ni samo nije znalo kuda.
Mali teliæi doduše idu, ali nikada ne znadu kuda. I upravo to malo šareno tele htjelo je da se potuèe
s Hlapiæem. Nagnulo je svoju šarenu glavu i poskoèilo da udari Hlapiæa.
"O! o! potucite se!" poèeše se smijati kamenari, "upravo ste par!"
"Jednako smo doduše veliki, ali nijesmo par!" odvrati Hlapiæ, nasmije se, zasuèe rukave i potuèe se
sa šarenim teletom.
Dva-tri puta se èulo: pljes! pljes! pa onda: tuku! tuku! Hlapiæ je udarao svojim èvrstim šakama, a
tele svojom šarenom glavom.
Tele poskoèi dobro natrag da se jaèe zatrèi na Hlapiæa.
"O! o! samo se dobro zatrèi!" vikne Hlapiæ teletu.
Nato Hlapiæ odskoèi nastranu, a tele, kako je nagnulo glavu tako potrèi pokraj Hlapiæa i - eto ti ga
na! - skotrlja se naglavce u jarak kraj ceste kao bundeva.
14
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
Hlapiæ je objema rukama pljeskao o koljena, te se smijao dok se tele koprcalo dolje u jarku. Kad se
tele diglo na svoje tanke noge, podiglo je svoj šareni rep i pobjeglo na onu stranu gdje se sjetilo da
mu je majka.
Hlapiæ i kamenari gledali su za njim i smijali se. A onda odsuèe Hlapiæ svoje crvene rukave i reèe:
"Ja sam veæ odavno èitao u šoštarskom kalendaru: 'Gdje se lud s mudrim bije, tu jednaka borba
nije.'"
Nato se Hlapiæ oprosti od kamenara, a oni rekoše:
"Putuj sreæno! Tvoje su èizme jake, a da imaš dobru glavu i èvrste šake, to smo sada vidjeli."
To je Hlapiæu bilo milo èuti i on poðe dalje na put.
Toga dana bila je velika omara, pa æe sigurno uveèe biti bljeskanja, kiše i grmljavine.
II.
CRNI ÈOVJEK
Predveèe toga dana bio je Hlapiæ još uvijek na cesti. On je taj dan prošao veæ jedno selo, ali nije
htio u njemu stati, jer je htio da što dalje uteèe od onoga grada gdje je bio majstor Mrkonja.
Hodao je dakle Hlapiæ, hodao po cesti, ali predveèe poène najedanput duvati jak vjetar, poène
bljeskati i grmjeti. Najprije je grmjelo izdaleka i slabo, a onda sve bliže i bliže i sve jaèe.
Grmljavina je tutnjela kao da se željezna kola po nebu voze. Bundaš se bojao grmljavine i stisnuo se
k Hlapiæu. "To nije ništa", reèe Hlapiæ i poðe dalje. Onda bljesne još jaèe i zaèuje se strašan udarac
groma u daljini. Bundaš se strese od straha, ali Hlapiæ reèe: "I to nije ništa. Hajdemo dalje."
Morao je držati kapu da mu je vjetar ne odnese, jer je silno duvao. Onda su došli tako crni oblaci da
je postalo gotovo tako tamno kao u noæi. Samo kad bi bljesnulo, vidjelo se cijelo nebo kao da vatra
gori na njemu.
Poèela je padati kiša u krupnim kapljama.
"Sada se moramo sakriti", reèe Hlapiæ, koji se najviše brinuo za svoje èizme. Hlapiæ je gledao oko
sebe i nije znao kuda bi se sakrili, jer je svuda bilo samo polje i drveæe, a nigdje kuæe ni èovjeka.
Bilo je vrlo dobro što su Bundaš i Hlapiæ bili zajedno. Više puta bio je pametniji Bundaš, a više puta
Hlapiæ, pa su tako uvijek pomagali jedan drugomu.
Ovaj put bio je Bundaš pametniji. Na cesti je bio most, a Bundaš poène vuæi Hlapiæa pod taj most.
"Ti si uistinu pametan", reèe Hlapiæ Bundašu, i uvuèe ga pod most.
Kad se Hlapiæ poèeo vuæi pod most, najedanput se uplaši.
A tko se i ne bi zaèudio i uplašio! Pod mostom je sjedio neki èovjek u dugoj crnoj kabanici s
poderanim šeširom na glavi. Bundaš poène strašno lajati na njega. Sad je opet Hlapiæ bio pametniji
od Bundaša, jer je pravo mislio: treba uvijek biti ljubazan i uljudan!
Zato zapovjedi Bundašu da šuti, a on pozdravi èovjeka:
"Dobar dan", reèe Hlapiæ.
"Dobar dan", odgovori èovjek: "Otkuda si ti ovamo došao?"
"Napolju pada kiša, a meni je žao mojih èizama. Hoæete li dopustiti meni i Bundašu da ostanemo
ovdje?" pitao je Hlapiæ.
"Možeš ostati", reèe èovjek. "Ali ovdje nije baš jako lijepo."
Pod mostom je zbilja bilo tijesno i ružno. Tamo se nije moglo stajati, nego samo sjedjeti ili èuèati.
15
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
Vjetar je strašno duvao, kiša je s tuèom udarala po mostu kao da èekiæi tuku, a grmljavina je bila
tako jaka da se nije pod mostom moglo razgovarati, jer nije jedan drugoga èuo.
Tako su Hlapiæ, Bundaš i taj èovjek èuèali pod mostom.
Bundaš je neprestano mrmljao na onoga èovjeka, a ni Hlapiæu nije se baš sviðao. Hlapiæu bi milije
bilo da je bio sam s Bundašom pod mostom.
Kiša je padala dugo, a grmjelo je još uvijek jednako. Veæ je bila veèer.
"Morat æemo ovdje ove noæi spavati", reèe onaj èovjek.
Hlapiæ je vidio da èovjek ima pravo, jer je napolju lijevala kiša, pa se nije nikud moglo.
Pod mostom bilo je slame, kao da je veæ netko ondje spavao.
Hlapiæ razastre slamu i naèini ležaj za sebe i onoga èovjeka.
Onda izuje èizmice, obriše ih i metne kraj sebe. Torbu metne pod glavu i legne na slamu.
Onaj se èovjek zamota u svoju kabanicu, pa i on legne na slamu.
Hlapiæ rekne: "Laku noæ", a èovjek odvrati: "Laku noæ."
Sad se Hlapiæ prekrsti naglas.
A onda polako digne glavu da vidi hoæe li se i onaj èovjek prekrstiti. No on se nije prekrstio, nego
se samo okrenuo i poèeo hrkati kao vuk.
To se Hlapiæu nije dopalo. Zato se još jedanput prekrsti, a onda zagrli Bundaša, jer mu je bilo malo
zima pod mostom, pa mirno zaspi.
To je bio drugi dan Hlapiæeva putovanja. Baš jako ugodan nije bio, ali na svakom putovanju ima
neprilika! A Hlapiæ se veselio kako æe sjutra obuæi svoje èizmice i poæi dalje u svijet. I tako je ipak
veselo zaspao.
16
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
TREÆI DAN PUTOVANJA
I.
VELIKA ŽALOST
Tako su spavali pod mostom Bundaš, Hlapiæ i onaj èovjek u crnoj kabanici. U noæi je najedanput
Bundaš poèeo mrmljati i lajati. Hlapiæ je bio jako dremovan, pa zagrli Bundaša još jaèe i reèe:
"Šuti Bundaš!" Bundaš je nato zašutio i oni su dalje spavali.
Kad je veæ bio dan, probudi se Hlapiæ. Odmah je vidio da onoga èovjeka u crnoj kabanici više nema.
Otišao je dok je Hlapiæ spavao. Hlapiæu to baš nije žao bilo. On veselo ustane i htjede da obuje
svoje èizme.
No što je Hlapiæ sada vidio, bilo je strašno! Nema njegovih èizmica. Nema ih niti na slami, niti pod
slamom. Nigdje ih nema! Nema ih, pa nema! Odnio ih onaj èovjek.
"O Bože moj!" uzdahnuo je Hlapiæ kad je vidio da nema èizmica. Od žalosti je sklopio ruke i ostao
jedan èas zamišljen.
Svako bi dijete plakalo da mu tko ukrade tako lijepe èizmice. Dakako da bi plakalo svako dijete da
ostane boso na veliku putu!
No Hlapiæ nije plakao. On je jedan èas razmišljao, a onda je skoèio na noge, zovnuo Bundaša i
rekao:
"Hajdemo, Bundašu, tražiti onoga èovjeka. Mi æemo ga naæi makar ga tražili deset godina i dobit
æemo èizme, pa da ih je objesio u sam carski dimnjak!"
Tako je Hlapiæ pošao bos dalje na put da traži svoje èizmice.
To je bio poèetak njegovih najèudnijih doživljaja. Nije bio lak posao tražiti sada èizme. Ta zemlja je
jako velika pa je na njoj puno takvih mjesta na koja je mogao crni èovjek sakriti èizme.
II.
DJEVOJÈICA NA PUTU
Išao je tako Hlapiæ, išao po cesti i razmišljao je tako kao da ide u èetvrti razred puèke škole. Ali on
nije išao u školu, nego je išao po svijetu tražiti svoje èizmice, a to je gotovo još i teže.
Kad je Hlapiæ tako hodao veæ pô sata, opazi pred sobom na cesti jednu lijepu malu djevojèicu.
Djevojèica je imala spuštene kose, a na ramenu je nosila malu zelenu papigu. Išla je brzo, jer je i
ona putovala. Zato je nosila u ruci svežanj povezan u crvenom rupcu. U svežnju su bile njezine
haljine i rubenine, pa druge stvari.
Ta je djevojèica bila iz jednoga cirkusa, a zvala se Gita. To je malo èudno ime, ali u cirkusu ima
mnogo èudnih stvari.
Hlapiæu se Gita veæ izdaleka èinila vrlo lijepa, jer je imala plavu opravicu sa srebrnom vrpcom
opšivenu. Opravica je doduše bila dosta poderana, ali ništa zato! Gita je imala i bijele cipele sa
zlatnom kopèom. I cipele su bile dosta stare i pokrpane, ali i opet ništa zato! Gita se Hlapiæu ipak
jako lijepa uèinila, pa se požurio da je stigne.
17
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
"Dobro jutro!" reèe Hlapiæ kad je došao do Gite. Ali pomislite kako li se zaèudio kad mjesto Gite
odgovori njezina papiga:
"Dobro jutro! Dobro jutro! Dobro jutro!"
Tri puta rekla je papiga "dobro jutro". Bila je tako brbljava da bi osam dana neprestano govorila
"dobro jutro" da je nije Gita primila za kljun. Zatim poènu Gita i Hlapiæ razgovarati.
Gita je Hlapiæu pripovijedala da ju je njezin gospodar ostavio u jednom selu jer je bila bolesna.
Gospodar je otišao s cirkusom dalje preko dva sela i jednoga grada u treæe selo i rekao je Giti da
doðe.
"Sada putujem pješice u treæe selo", reèe Gita. "To je vrlo daleko i dosadno."
"I ja putujem", reèe Hlapiæ, "hajdemo zajedno."
"Hajdemo", reèe Gita. "Ja sam vrlo žalosna. Jutros mi je netko ukrao na cesti škatulju dok sam išla
na zdenac da se napijem vode. U škatulji sam imala svašta, i moje zlatne naušnice bile su unutra."
"A meni je netko ukrao èizmice", reèe Hlapiæ. "Nemoj se žalostiti. Naæi æemo i naušnice i èizmice.
Hajdemo samo dalje."
"Hajdemo", reèe opet Gita, "ali sam jako gladna!"
"Bože moj", mislio je Hlapiæ, "teško je s djevojèicama! Malo prije bila je žalosna, a sada je opet
gladna."
Ipak se Gita sve veæma sviðala Hlapiæu, pa zato reèe on naglas:
"Naæi æemo veæ u selu posla, pa onda neæemo biti gladni. A kakav posao ti umiješ raditi, da se
možemo ponuditi kakvom seljaku u službu?"
To je pitao Hlapiæ, a Gita odgovori ponosno:
"O, ja znadem svašta! Znam jahati, znam stajati na konju, znam skakati kroz obruè, znam se loptati
s dvanaest jabuka najedanput, mogu gristi najdeblju staklenu èašu, a i pojesti je i još svašta takva
znam što se radi u cirkusu."
Sada se Hlapiæ poèeo tako jako smijati da vi sebi to ne možete zamisliti! Tako se smijao da mu je s
glave kapa pala.
"Ovo sve što ti znaš neæe nam baš mnogo koristiti u nijednoj službi. Ako se budeš loptala s
jabukama, pa grizla i gutala èaše, onda te neæe nijedan seljak u službu primiti!" rekao je Hlapiæ.
Gita se na to rasrdila. Ali Hlapiæ joj dade posljednji komadiæ kruha iz torbe, a zatim poðu svi skupa
dalje na put da traže posla u selu. S jedne strane išao je Hlapiæ, a s druge Gita, a u sredini Bundaš.
Giti na ramenu bila je papiga. To je bilo vrlo šareno i èudno društvo na cesti.
III.
NA SJENOKOŠI
Hlapiæ je tako lijepo zviždao putem da su vi skupa stupali oštro i brzo kao vojnici. Zato su brzo i
došli u prvo selo.
Tamo je jedan gospodar kosio sijeno i imao mnogo težaka.
Hlapiæ priðe gospodaru i upita ga:
"Trebate li dobrih težaka?"
Gospodar se zaèudi, jer su Hlapiæ i Gita bili tako maleni i šareni, i jer su imali papigu i psa.
"A zašto ste vi dobri težaci?" upita ih gospodar.
"Zato jer ništa ne znamo, a rado bismo sve nauèili", odgovorio je Hlapiæ.
18
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
Gospodaru se svidio taj odgovor i premda još nije imao takvih težaka, kao što su bili Gita i Hlapiæ,
to ih je ipak primio u posao i rekao im da prevræu pokošenu travu. On je imao mnogo težaka da što
brže posuši sijeno.
Težaci su baš jeli zajutrak, pa su dali Giti i Hlapiæu slanine i kruha.
A kad su se najeli, odu svi na posao. Papigu i svoj svežanj metnula je Gita na jednu granu.
Hlapiæ i Gita dobili su u ruke velike drvene vile i morali su okretati sijeno i slagati ga na kupove.
Hlapiæ je bio vrlo jak i spretan i radio je odmah taj posao tako vješto da je sijeno sve frcalo oko
njega kao perje.
No Gita je bila lijena pri poslu. Njoj je bilo dosadno raditi, jer u cirkusu nije nauèila nikakav ozbiljan
posao.
Ona je dakle dva, tri puta mahnula vilama, složila je nekakav nahereni kupèiæ sijena i odmah sjela
na njega.
"Hlapiæu, meni je vruæe", rekla je najprije Gita. Ali Hlapiæ nije slušao, veæ je dalje radio.
"Hlapiæu, ja sam opet gladna", rekla je malo poslije Gita.
Hlapiæ nije opet ništa odgovorio, nego je radio. On je tako lijepo slagao sijeno, kao duhan u
škatulju, i naèinio je veæ tri visoka kupa, kao tri tornja. Gita se pak još veæma ljutila što Hlapiæ ne
odgovara, a bilo joj je ionako sve dosadnije raditi.
Poèela je zato najprije srdito mahati vilama, pa ih je prebila. Zatim je poèela grepsti grabljama tako
ljutito po travi da su odmah ispala tri zupca iz njih. Napokon je poèela od srditosti miješati suhu i
svježu travu zajedno, kao da je kaša u loncu. Kad je to vidio gospodar, pomislio je:
"Ja ne trebam takvoga težaka! Tko ne radi, ne treba ni da jede."
Zatim je podigao sa zemlje dugaèku šibu i pošao je prema Giti da je otjera s posla. Tako uvijek èine
seljaci sa svakim lijenim težakom.
Kad ne bi tako radili, onda bi bilo bolje da i ne poèinju kositi travu. Kad se opet ne bi trava kosila,
onda bi narasla tako velika da bi se sve lijenštine u nju sakrile i cijeli dan spavale. Ovako je dakle
najbolje.
No Gita je veæ izdaleka opazila da ide gospodar sa šibom. Ona dakako nije htjela èekati da gospodar
doðe blizu, nego je brže-bolje bacila grablje, uhvatila svoju papigu i dosegla svoj svežanj, a onda
pobjegla vješto kao vjeverica u grmlje.
A Bundaš, koji se takoðer vrlo rado igrao, potrèi odmah za njom.
U grmlju su težaci imali jedna sasvim mala kola, na kojima su dovezli vodu za piæe. Tamo iza tih
kola sakrila se Gita s Bundašem.
"Da te nijesam više vidio!" vikne za njom gospodar.
Tako je Gita ostavila posao i bogzna kakva je misao niknula u njezinoj cirkuskoj glavici!
Hlapiæ je sve to vidio i nije mu bilo pravo. On je ostao kod svog posla i mislio je ovako: "Gita nije
kriva što ne zna raditi, kad je nije nitko uèio poslu. A sada, kad veæ zajedno putujemo, moram se ja
brinuti za nju, pa æu joj dati polovicu svoje veèere."
Tako je mislio dobri Hlapiæ i ostao je kod posla. Radio je hitro i veselo cijeli dan da zasluži veèeru
za sebe i Gitu.
Gita, Bundaš i papiga nijesu se do naveèer više pokazali. Objedovali su valjda kupine i jagode u
grmlju, a što su inaèe cijeli dan radili, to se istom naveèer vidjelo.
To je bila vesela veèer, pa je vrijedno da se cijela ispripovijeda, premda inaèe nije važna. No
mnogim je ljudima ionako najvažnije ono što je veselo.
19
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
IV.
PREDSTAVA
Kad je, naime, bio posao naveèer gotov, sjeli su svi težaci za veèeru. Bilo ih je tako mnogo da su
sjedjeli za stolom koji je bio pet metara dugaèak. A taj stô stajao je pod velikim hrastovima.
Gazdarica im je donijela èetiri velike zdjele graha i tri još veæe zdjele krumpira. Hlapiæ je sjedio s
težacima za stolom i veèerao.
Hlapiæ je baš razmišljao kako li æe naæi Gitu i odnijeti joj veèeru. U taj èas zaèuje se iz grmlja kako
netko trubi u malu trublju.
Svi se težaci osvrnu onamo i tako se zaèude da su im svima popadale žlice iz ruku.
Što su vidjeli na putu izmeðu grmlja, bilo je zaista krasno.
Na malim kolima vozila se Gita u zlatnoj opravi. Kola su bila sva iskiæena cvijeæem. U kola je bio
upregnut Bundaš. I užeta i uzde od konopa sve je bilo okiæeno cvijeæem, a Bundaš je osim toga
imao na repu svezane tri široke crvene vrpce. Naprijed na kolima bila je utaknuta visoka šiba, a na
šibi je bio mali kolobar. Na kolobaru njihala se papiga.
No najljepše bilo je ovo:
U kolima sjedjela je Gita, kao kraljica u zlatnoj haljini sa spuštenim kosama, pa je trubila u malu
zlatnu trublju. Trublju, haljinu i vrpce izvadila je dakako Gita iz svog svežnja.
Bundaš je vukao okiæena kola upravo prema težacima.
Kako li je taj mudri Bundaš mogao nauèiti za jedan dan voziti kolica, to je Gitina tajna. Prava je
sreæa da Hlapiæ ima na svom putovanju takvoga druga koji je i u veselju i u žalosti mudar i dobar!
Svi su se težaci poèeli smijati i radovati, tako je krasno bilo vidjeti Gitu u kolima, a Bundaša pred
kolima.
Kad se Gita dovezla k težacima, poèela je predstava.
Gita je skoèila s kola, prostrla je veliku plahtu od sijena i naklonivši se poèela je plesati. Plesala je,
okretala se kao zvrk, skakala je kao ptièica, a uza to udarala u mali bubanj.
Plešuæi provlaèila se kroz jedan mali obruè, koji je u ruci držala. Obruè se prièinjao tako tijesan, da
ne bi mogla Gita kroz njega proæi. Ali ona je plešuæi klizila svaki èas kroz taj obruè kao da je vila.
To je bilo krasno, ali onda je došlo još nešto ljepše.
Od jednog hrasta do drugoga svezala je Gita visoko gore jedno uže. Popela se hitro kao maèka na
uže i poèela je hodati na onom tankom užetu visoko u uzduhu. Izgledala je kao lastavica, jer je
širom raširila ruke.
Hlapiæ je sav prestrašen potrèao pod uže da uhvati Gitu ako bi pala dolje. No Gita se smijala i
hodala je u visini po tankom užetu tako sigurno kao drugi èovjek po zemlji. Kad je bila na kraju
užeta, kliznula se po jednoj grani na zemlju tako lako kao da je ptica.
"O! O! To još nijesam vidio," rekao je Hlapiæ.
"O, sada æemo lako naæi Gitinu škatulju i moje èizmice", pomisli zatim veselo Hlapiæ: "Ako ih je onaj
crni èovjek sakrio u podrume, Gita se tako vješto provlaèi kroz tijesni obruè da æe se i kroz mišju
rupu provuæi u podrume. Ako ih je sakrio na tavan, Gita tako sigurno hoda u visini da æe se odšetati
preko svih krovova na sve tavane i naæi èizmice i škatulju."
Dakako da se Hlapiæ varao kad je tako mislio. Gita je, naime, nauèila provlaèiti se kroz obruèe i
hodati po užetu baš samo radi toga da se provlaèi kroz obruèe i da hoda po užetu. A druge nikakve
koristi neæe ni Hlapiæ ni tko drugi ikada imati od te njezine velike vještine.
20
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
Svi su se težaci, meðutim, èudili Gitinoj umjetnosti tako da su zaboravili na svoj grah i krumpir.
Uto je Gita pristupila opet k svojim kolima i uzela onu šibu s papigom pa je digla uvis. Zatim je
udarala polako nogom u bubnjiæ i poèela pjevati neku èudnu pjesmu, koju razumiju samo
komedijaši i papige.
Papiga se nato poèela vrtjeti na onom kolobaru. Vješala se nogama i spuštala glavu dolje, vješala se
kljunom i spuštala noge da vise, a poslije se opet prenavljala i nakretala glavu kao gospojica na
šetnji. I plesala je s noge na nogu kao medvjed. Napokon je zafuækala kao željeznica i poèela se
prevrtati po kolobaru.
Prevraæala se tako brzo i toliko puta okolo kolobara da bi zaista mogao tkogod posumnjati je li to
papiga ili opica, što je uostalom svejedno.
A onda je došlo posljednje iznenaðenje i svi su se tako nasmijali kako je to veæ obièno na završetku
svake predstave. Gita je, naime, podigla šibu s papigom visoko, kliknula "Laku noæ" i mahnula je
šibom i papigom naprama Hlapiæu. Papiga ni pet ni šest veæ odleti i sjedne Hlapiæu na rame, uzme
mu kapu s glave, baci je na zemlju i poène kriještati i vikati: "Klanjam se! Klanjam se! Laku noæ!"
Ah, kako su se svi težaci, a i gospodar tomu smijali! I Gita je kriještala od smijeha kao papiga.
Samo Hlapiæ je stajao kao okamenjen od èuda s papigom na ramenu, jer se zaista tomu nije nadao.
"Laku noæ! Laku noæ!" poèeli su vikati težaci, a napokon i sam Hlapiæ.
"Kad je komedija, neka je komedija", pomisli Hlapiæ i metne papigu na zemlju, pa je pokrije svojom
kapom.
"Nakloni se još jedanput", reèe on papigi.
Dakako, papiga nije mogla to da uèini, jer ljudska kapa pokriva i najmudriju papigu od kljuna do
repa.
Papiga je trèala zajedno s kapom kao slijepa kokoš dok je nije Gita oslobodila.
Dakako da su se sada svi još više smijali i tako je svršila predstava.
Zatim su Giti dali za veèeru graha i krumpira i gospodar se nije više na nju srdio; jer ako se tko
jako nasmije, ne može se odmah opet i namrgoditi.
"Vidiš li kako je moj posao izvrstan!" reèe ponosno Hlapiæu.
"Takav je posao dobar samo onda kad nema drugoga posla", odvrati Hlapiæ.
Potom odoše svi spavati.
V.
RAZGOVOR HLAPIÆA S TEŽACIMA
Gita je spavala u kuæi s gazdaricom, a Hlapiæ na sijenu s težacima. Veæ su svi ležali i bilo je sve tiho.
Hlapiæ je prije spavanja još uzdahnuo:
"Nijesam danas našao svojih èizmica!"
"Kakve èizme!" upita onaj težak koji je ležao kraj Hlapiæa.
"Ukrao mi je netko jutros èizme", odvrati Hlapiæ.
"I meni je netko ukrao plavi kaput", reèe težak.
"Meni je netko ukrao sjekiru", reèe opet drugi.
"Meni je netko ukrao šunku s tavana", reèe treæi težak.
"Meni je netko ukrao torbu, u torbi su bili novci", reèe èetvrti težak.
21
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
Sad su svi znali da je u selu tat koji je sve te stvari pokrao. Svi su se zamislili kako li æe naæi svoje
stvari i tko bi mogao biti taj tat.
A onda se digao mjesec na nebu i svi su zaspali.
22
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
ÈETVRTI DAN PUTOVANJA
I.
POŽAR U SELU
Još nikada u svom životu nije Hlapiæ tako lijepo spavao kao te noæi na sijenu. Ljeti je zaista krasno
spavati, na sijenu. Sijeno lijepo miriše, a sve je naokolo tiho i nitko nije budan. Na selu svi dobri
ljudi spavaju noæu. Samo sove i šišmiši su budni. No oni lete tako tiho da nijesu mogli probuditi
Hlapiæa.
Samo šteta da se obièno onda kad je najljepše dogodi èesto nesreæa.
Tako je bilo i te noæi.
Najedanput se Hlapiæ probudi na sijenu i èuje kako težaci vièu: "Vatra! Vatra!"
On skoèi brže sa sijena. Bila je još crna noæ. Samo u selu je bila jasna svjetlost, jer je tamo gorjela
velika vatra koja je bila crvena kao u paklu.
Gorjela je štala jednoga seljaka koji se zvao "Rðavi Grga".
Grgu nije nitko u selu volio, jer nije bio dobar. No kad gori èija kuæa, onda se ne pita tko koga voli,
nego se mora iæi gasiti vatru.
Svi težaci poènu bježati u selo da pomognu gasiti vatru. I Hlapiæ je bježao s njima.
Iz svake kuæe bježalo je takoðer mnogo seljaka, a svaki je nosio dugaèak kolac s kvakom da njime
gasi vatru. I mnogo je žena bježalo. Svaka žena nosila je kabao da njime gasi vatru. I mnogo je
djece bježalo, a svako dijete držalo svoju majku za pregaèu i plakalo. Svi su vikali i trèali po mraku
k vatri.
To je bilo malo selo, pa nije u njemu bilo vatrogasaca.
"Bože moj, kako li æe to biti bez vatrogasaca", pomislio je Hlapiæ kad su došli k vatri.
No u tom selu bili su ljudi vrlo pametni, pa su znali gasiti vatru i bez vatrogasaca. Postavili su se svi
u red kao vojnici, a taj red bio je tako dugaèak da je prvi seljak stajao kod bunara, a posljednji blizu
vatre. Onaj prvi kod bunara zagrabio je kabao vode i dao brzo drugomu. Drugi seljak dao je kabao
treæemu, treæi èetvrtomu, i tako su žurno davali jedan drugomu vodu, a onaj posljednji bio je
sasvim blizu vatre. On je stajao na ljestvama i lijevao vodu na goruæu štalu. Bio je tako jak da je
bacao vodu tako visoko kao vatrogasna štrcaljka.
To je sve išlo vrlo brzo. Ali su ipak ljudi vikali jedan drugomu: "Žuri se!" a žene su vikale: "Žurite
se!", jer su se svi bojali da æe se zapaliti i kuæa kraj štale.
No sve badava! Kad su ugasili vatru na štali, poèela je gorjeti i kuæa kraj štale, jer je bila pokrivena
dašèicama.
Bože moj, kako je to strašno kad kuæa gori! Kako su žene i djeca vrisnuli kad je krov poèeo
pucketati od vatre! Ljudi su veæ bili umorni od gašenja, pa su se poèeli svaðati.
"Treba iæi na krov da se polijeva krov odozgo", vikao je jedan.
"Ja ne idem na taj stari krov da propadnem u vatru", vikao je drugi.
"Ti si kukavica"! vikao je treæi.
Nato su se poèeli tako svaðati da bi kuæa izgorjela, a možda bi im se i kape na glavama zapalile prije
negoli bi svaða prestala. No u taj èas zaèuje se s krova neèiji glas:
23
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
"Daj mi brzo kabao vode!"
Svi se ogledaju gore i vide da na krovu sjedi netko u crvenoj košulji, zelenim hlaèama i sjajnoj kapi.
No to je bio Hlapiæ koji se popeo na krov dok su se ljudi svaðali.
Sad su mu seljaci poèeli brže pružati na kolcima jedan kabao vode za drugim. Hlapiæ je jahao navrh
krova i polijevao vatru koja je sve bliže i bliže k njemu dolazila. Plamen je bio sve veæi i veæi.
Žene su jaukale:
"Jao! poginut æe to dijete na krovu!"
Hlapiæu je veæ plamen došao gotovo do nogu, a bilo mu je i vruæe, pa i umoran je bio, jer je veæ
mnogo vode dignuo, pa su mu ruke drhtale. Ljudi su dolje takoðer drhtali od straha što li æe biti s
Hlapiæem.
Hlapiæ je vidio da ne može vodom pogasiti vatru i da mu plamen veæ do nogu dolazi. Jedva je disao
od vruæine što se dizala s krova.
"Kolac mi dajte!" vikne on prigušenim glasom jer nije mogao više govoriti.
Ljudi mu brže pruže dugaèak kolac sa željeznom kukom.
Hlapiæ udari što je bolje mogao kolcem o goruæe daske ispod svojih nogu.
Nato su iskre frcale kao zvijezde oko Hlapiæa, a kao velike zmije siktao je plamen prema njemu. No
onda se zaèuje praskanje i pucketanje. Goruæe su daske šuštale kroz vatru, a cijeli goruæi ugao
krova padne na zemlju. Seljaci vièuæi pritrèe i kolcima uguše vatru.
Na kuæi sad nije više bilo plamena: bila je spašena.
U isti èas - koja nesreæa! - nesta i Hlapiæa s krova. Nije ga više bilo.
Puknula je letva na kojoj je Hlapiæ sjedio i on se srušio i pao s vrha krova na tavan.
O! siromah Hlapiæ! Tako je bio dobar! Svakomu je htio da pomogne, a sada je pao s krova i nitko ne
zna da li je živ ili mrtav.
II.
VELIKO ÈUDO
Što se dogodilo s Hlapiæem kad je pao s krova, to je bilo pravo èudo. Morao je zbilja vrlo dobar biti,
jer se ne samo na tako èudnovat naèin spasao, nego i vrlo obradovao.
Hlapiæ je dakle pao s krova na tavan. No èudo nad èudesima. Pao je ravno u jednu škrinju punu
brašna! Pao je na mekano kao na perje i ništa mu se nije dogodilo.
A što je najprije vidio Hlapiæ kad je pogledao po tavanu, to je bilo još veæe èudo i nitko ne može to
pogoditi.
Na tavanu su visjele upravo pred Hlapiæem njegove lijepe male èizmice.
Malo dalje visio je kaput od onoga prvog težaka, dalje je visjela sjekira drugog težaka, pored nje
šunka treæega težaka. Sasvim u kutu visjela je torba èetvrtog težaka. Na podu bila je Gitina bijela
škatulja.
"O! O!" poèeo je vikati Hlapiæ sjedeæi u brašnu kao miš u posijama: "O! O! Ljudi, doðite gore!
Uhvatio sam èizme u uzduhu!" Ljudi su mislili da je Hlapiæ poludio kad je pao s krova, jer su znali
da se èizme ne love po uzduhu kao leptiri. No ipak su svi dotrèali na tavan.
Kad su došli gore, našli su pun tavan ukradenih stvari. Tavan je bio tako pun kao kakav duæan. Sad
su svi znali zašto Grga nije nikada po noæi kod kuæe. Znali su da su Grga i onaj crni èovjek prijatelji,
i da su na Grgin tavan sakrivali ukradene stvari.
24
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
Ljudi su bili radosni kao nikada, svaki je uzeo svoju stvar, a najveseliji je bio onaj koji je našao svoju
torbu s novcima.
Hlapiæa su radosno pozdravili kao pogaèu iz brašna, dignuli ga na ramena i odnijeli u dvorište. On
je držao u ruci svoje drage èizmice i bio je sreæan kao car.
III.
GRGINA MAJKA
Kad su svi bili zadovoljni. Samo je stara i bolesna Grgina majka plakala u postelji. Ona dosad nije
znala da ima tako zla sina. Grge doduše sad nije bilo kod kuæe, jer je on noæu odlazio po svom
rðavom poslu. No mati se bojala da æe ga seljaci istuæi ako ga gdje naðu. Èula je kako seljaci na
dvorištu razgovaraju.
"Da je Grga sada ovdje, alaj bi ga istukli!" rekao je jedan seljak.
"Glavu bismo mu razbili", rekao je drugi.
"U vatru bismo ga bacili", rekao je treæi.
"To sve ne bi bilo pametno", pomislio je Hlapiæ, "jer od batina ne bi Grga postao bolji." Hlapiæ je
ušao u sobu i rekao Grginoj majci potiho da ga seljaci ne èuju:
"Nemojte plakati! Ja poznam Grgu, jer su mi ga juèer težaci pokazali kad je prelazio preko
sjenokoše. Ako ga ja sastanem na svom putu, reæi æu mu da ne ide u selo. Reæi æu mu neka ostavi
crnog èovjeka, neka ode u svijet i bude pošten."
"Bog te blagoslovio, dijete moje!" rekla mu je nato stara žena i bilo je siroti odmah lakše pri srcu,
jer je vidjela da se bar Hlapiæ ne ljuti na njenog Grgu.
Onda dade ona Hlapiæu jedan rubac. U rupcu bio je uvezan srebrni novac.
"Daj ovo mome Grgi ako ga naðeš", rekla je Hlapiæu i opet proplakala.
Hlapiæ joj to obeæa, uzme rubac, oprosti se s njom i izaðe na dvorište.
Ljudi više nije bilo na dvorištu. Svaki je odnio svoju stvar veselo kuæi. I Hlapiæ sada uzme Gitinu
škatulju, pa je odnese Giti. Gita ga je od veselja tako zagrlila da je Bundaš poèeo lajati jer je mislio
da æe zadaviti Hlapiæa.
Veæ je bio bijeli dan i nitko nije više mislio na spavanje.
IV.
GITINA BRAZGOTINA
Toga dana nije se ništa drugo dogodilo. Hvala Bogu da se nije ništa dogodilo jer su svi bili umorni.
Zato se i nije taj dan u selu mnogo radilo, samo se mnogo razgovaralo. Kraj svakog plota stale su
po dvije žene i razgovarale o vatri. - Pod svakim su drvetom ležala po tri ili èetiri muškarca i
razgovarala o vatri. A u svakom se jarku igralo mnogo djece. No djeca su veæ zaboravila na vatru i
hvatala su žabe. Svi su hvalili Hlapiæa zbog njegova junaštva kod vatre.
Hlapiæ je imao na peti ranu. Opržio ga je plamen jer je bio bos kad je gasio vatru na krovu. Gita je
povezala Hlapiæu ranu, a on je rekao:
"Baš mi je drago da mi je onaj crni èovjek ukrao èizmice."
"A zašto ti je drago?" pitala je Gita.
25
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
"Zato, jer da sam s èizmicama bio u vatri, imale bi èizme sada ranu na peti. To bi bila šteta. Za
moju ranu je lako jer æe naskoro zarasti."
Gita se èudila da Hlapiæ tako malo mari za svoju ranu. Ona bi sigurno tri dana plakala, da je imala
takvu ranu.
No ipak se htjela i ona pohvaliti pa pokaže svoj palac na desnoj ruci.
"Vidiš i ja sam imala ovdje ranu", reèe ona.
I zbilja se poznala na Gitinu palcu brazgotina od rane. Brazgotina je bila nalik na krst.
"Kad si imala tu ranu?" upita Hlapiæ. "Je li te jako boljela?"
"Ne sjeæam se kad sam je imala. Još sam bila sasvim mala. To je bilo prije negoli sam došla k
mojemu gospodaru u cirkus."
"A otkuda si ti došla svojemu gospodaru?"
"I to ne znam", reèe Gita.
"A tko te doveo tamo?"
"I to ne znam. Gospodar veli da nemam ni oca ni majke", reèe Gita, "a ja bih najradije da ni njega
nemam jer ga ne volim. Njegove su oèi vrlo ružne. A jedanput sam usred noæi èula kako je pred
cirkusom s nekim ljudima šaptao. On je sigurno opak èovjek."
Gita se malo zamisli i reèe:
"Ja bih najvoljela da imam majku. Kako je kad netko ima majku, Hlapiæu?"
"To ne znam ni ja", odgovori Hlapiæ, "jer nemam majke. Ali imao sam majstoricu, koja me je èesto
odbranila od majstora. A kad sam uveèer bio dremovan, uzela mi ona metlu iz ruke pa je izmela
radionicu mjesto mene. Tako je valjda uvijek onomu koji ima majku."
"Onda bih ja najradije da tvoja majstorica bude moja mati", reèe Gita.
Hlapiæ joj je htio rastumaèiti da to nikako ne može biti, ali nije imao vremena jer su seljaci pekli na
ražnju janje u slavu Hlapiæa pa je išao da okreæe ražanj.
Uveèer bili su svi vrlo veseli, jeli su gibanice i peèenke, i rekli su Hlapiæu da ostane još tu noæ kod
njih dok mu malo zacijeli rana.
26
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
PETI DAN PUTOVANJA
I.
KAKO JE NA PAŠI
Hlapiæu i Giti bilo je drugi dan teško rastati se sa seljacima, jer su ih tako zavoljeli kao da su kod
njih živjeli tri godine. To je bilo zato jer su zajedno s njima gasili požar. Tako uvijek biva kad ljudi
zajedno prožive veliku nevolju.
Gita i Hlapiæ bili su dakle vrlo žalosni na odlasku, a èim su seljaci veæma opažali da su Hlapiæ i Gita
žalosni, tim su više trpali u Hlapiæevu torbu peèenku, kruh i gibanicu, jer nijesu znali kako da ih
drukèije utješe. Napokon je Hlapiæeva torba bila tako debela kao veliki bumbar kad se napije meda.
Gita se morala nasmijati kad je vidjela tako napunjenu torbu, pa su tako konaèno ipak otišli veselo
na put.
Cesta je ležala meðu velikim i zelenim livadama kao dugaèka slamka preko zelenoga mora. Hlapiæ i
Gita išli su po cesti kao dva mrava po toj slamki.
Tako su došli poslije dugoga hodanja do jednoga mjesta gdje se cesta razilazila na dvije strane.
Jedna je strana išla dalje po velikoj ravnici, a druga strana propinjala se u brdo i u šumu. Takvo se
mjesto zove raskršæe.
Ljudi pripovijedaju da su se na raskršæima u staro doba sastajali vilenjaci, vještice i vukodlaci. No
sada toga nema. Ljeti na raskršæima sjede pastiriæi i režu štapove ili tresu bijele i crne dudove. A
zimi, kad je mjeseèina i snijeg, igraju se po noæi zeèevi na raskršæu.
Sad je bilo ljeto, pa je na jednoj maloj livadi kraj raskršæa bilo mnogo malih pastira i pastirica koji
su pasli krave i pekli kukuruze.
Pastiriæa je bilo pet: dvije djevojèice i tri djeèaka.
Najmanji pastir bio je još tako malen da ga je svaka visoka travka škakljala po nosu, a hodao je u
samoj košuljici, i ta košuljica sezala je do zemlje. Bio je tako malen i debeo pa je Hlapiæ izdaleka
pogodio da se zove Miško.
Svi su se pastiri sakupili oko Gite i Hlapiæa, i oko Bundaša i papige i nijesu znali kakva su to šarena
èudovišta. Stali su ih ispitivati ovo i ono, a mali Miško se sjeti da je u selu jedanput bio kapetan u
vojnièkoj odori. Zato pokaže prstom na Hlapiæa i reèe:
"I ovo je kapetan. Ali kad taj kapetan naraste, bit æe mu ova kapa premalena."
To je Hlapiæa srdilo, jer nije rado slušao kad bi mu se govorilo da je malen. - Zato reèe Mišku
pokazujuæi na njegovu dugu košuljicu:
"A kad ti narasteš, možeš otiæi s tom mantijom u bijele fratre. Bit æe ti upravo dosta dugaèka."
Ali sad se umiješa stariji brat Miškov i reèe Hlapiæu:
"Nemoj ti psovati moga brata!"
"Ja ga ne psujem, nego u šali govorim", odvrati Hlapiæ.
Nato brat Miškov izaðe upravo pred Hlapiæa pa ga odmjeri i reèe:
"To nije šala, nego se ti ne svaðaj s mojim bratom."
Hlapiæ je veæ odavno bio šegrt pa je znao, kad god djeèaci tako govore, onda žele da se potuku.
Ali Hlapiæu se nije htjelo tuæi, premda je bio jaèi od sviju pastiriæa.
27
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
Zato on reèe Miškovu bratu:
"Neæemo se tuæi, nego æemo bacati kamen, pa æemo vidjeti tko je jaèi!"
Hlapiæ podigne s ceste veliki kamen i metne ga na rame kao da je pero. Onda zamahne ramenom i
odbaci kamen. Kamen odleti daleko i visoko preko granja i šiblja èak na livadu.
Tako se valjda vješto Kraljeviæ Marko bacao kamenom s ramena dok je još malen bio. Nijedan
pastir nije mogao da tako daleko kamen baci.
Sad je Miškov brat zašutio i drago mu je bilo što se Hlapiæ nije s njim potukao. A djevojèice, koje
ionako rado ne gledaju gdje se djeèaci tuku, rekoše:
"Ovaj je i jaèi i mudriji od Miškova brata."
Meðutim je Gita otišla s pastirima dolje na livadu, gdje su oni pristavili kukuruz na žeravicu:
"Kako lijepo pucaju kukuruzi!" viknu Gita. "Ostanimo malo ovdje!"
Hlapiæu nije bilo žao ostati jer su mu se pastiri divili, a njemu je to ipak drago bilo. Osim toga bilo
je na livadi vrlo lijepo.
Kako je lijepo malim pastirima kad sjede na livadi oko vatre i peku na žeravici kukuruze ili pod
pepelom krumpire; to je uopæe vrlo teško opisati. ali je bolje da se o tome ne piše. Svim ljudima ne
može biti tako lijepo kao malim pastirima, pa bi mnogima bilo žao kad bi èitali kako je drugima
ljepše.
Kad su dakle Gita i Hlapiæ došli s pastirima k vatri, trebalo je naæi još kukuruza, jer ih je sada bilo
više.
"A smije li se trgati kukuruz?" upita Hlapiæ.
"Mi smijemo jer ga èuvamo", rekoše pastiri.
"A kako ga èuvate, kad ga trgate?" upita Gita.
"Èuvamo ga od krava. Da nema nas, ne bi bilo ni kukuruza", reèe ponosno jedan oveæi pastiriæ.
"To nije istina", reèe Hlapiæ. "Ja sam u šegrtskoj školi uèio: da nema Gospodina Boga, ne bi bilo ni
kukuruza."
"Pa to se zna", nasmiješe se svi pastiri najedanput. "Najprije mora Bog dati kukuruz, a onda æemo
ga mi èuvati."
"A otkuda vi znate da Bog daje kukuruz i sve drugo, kad niste išli u školu?" upita Hlapiæ.
"Mi svaki dan idemo poljem i livadama pa vidimo da je trava svaki dan veæa i kukuruz svaki dan
gušæi. Po tom onda znamo da to nitko ne bi mogao uèiniti nego Bog", reèe najstariji pastir.
Tomu se Hlapiæ dosta zaèudio, jer nije znao da od trave i kukuruza može èovjek mnogo nauèiti i da
je iz polja i livada došla mudrost u Hlapiæeve školske i sve druge knjige.
Zatim svi odoše da trgaju kukuruze. Hlapiæ izuje èizme da ih ne pokvari, jer je trava na livadi bila
vlažna.
Ali odmah opazi da mali Miško gleda na èizme. Zato reèe Mišku:
"Ne diraj èizme, Miško! To su carske èizme pa æe te ugristi ako ih obuješ."
A jedan od pastira reèe: "Dakako da æe ugristi", i metnu u svaku èizmu nekoliko kopriva tako da
Miško nije opazio.
Tada odoše svi osim Miška.
Kad je Miško ostao sam, gledao je dugo èizme. Èinilo mu se da su sve ljepše i ljepše. Konaèno nije
mogao vjerovati da grizu.
Zato poðe polagano do èizama. Miško je bio mudar. Polagano i oprezno pruži ruku u jednu èizmu.
"A joj!" vikne kad se opekao na koprive u èizmi, "uistinu grizu."
I zamisli se.
28
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
Mali pastir poznao je dobro koprive i naskoro se dosjetio što je u èizmama. Onda omota ruku
svojom dugaèkom košuljicom i polako izvadi koprivu za koprivom.
Kad su se pastiri s Hlapiæem i Gitom vratili, doðe im u susret Miško, a na nogama su mu Hlapiæeve
èizme. Bile su mu do pojasa i bio je tako smiješan u njima da se ni Hlapiæ nije rasrdio.
"Što je, Miško? Zar te ne grizu èizme?" upita Hlapiæ.
"Grizle su, ali sam im ja povadio zube", odvrati Miško.
Svi se nasmiju Mišku. Onda Miško skine èizme i dade ih Hlapiæu, koji ih opet obuje. I obojica
bijahu zadovoljni.
Da su svi ljudi tako dobri kao Hlapiæ, mogla bi èesto i po dva èovjeka biti sreæna s jednim jedinim
parom èizama.
Zatim posjedaše svi oko vatre. Djevojèice su mahale pregaèama da se vatra razgori, a djeèaci su
nataknuli kukuruze na dugaèke prutove da ih peku.
Hlapiæ je sjedio i pripovijedao o majstoru Mrkonji, o crnom èovjeku i o Rðavome Grgi.
"Sad mi je najveæa briga da naðem Grgu pa da mu predam rubac i forintu od njegove majke", reèe
Hlapiæ.
"A gdje æeš ga naæi?" upita Miško.
"To ne znam! Ali bih mu to tako rado dao, i tako bih mu rado izruèio što mu je majka poslala da sve
mislim neæe li možda Grga najedanput odnekuda pasti pred mene.
"To sigurno neæe", nasmije se najstariji pastir. "Ne može ni kruška pasti pred tebe ako ne sjediš
pod njezinim stablom, a kamoli da bi èovjek pao pred tebe iznenada."
II.
OTKUDA JE PAO ÈOVJEK PRED HLAPIÆA
Istom što je to pastir izrekao, zaèuje se veliki štropot s one ceste koja je išla u brda. Nešto je jurilo
i kotrljalo se putem.
Èula se vika i psovanje.
Hlapiæ i svi ostali pogledaju po cesti.
S brda jurila su po cesti kola. Konji su bili poplašeni te su strašnom brzinom trèali.
Dizali su glave i bacali oko sebe pjenu kao da su bijesni. Kola se kotrljala i nagibala s jedne strane
na drugu kao njihaljka.
Èinilo se da æe se svaki èas stropoštati u jarak.
U kolima su sjedjela dva èovjeka prestravljena lica. Jedan od njih vukao je k sebi jednu uzdu. Druga
je uzda pukla i udarala je po konjima koji su sve bjesnije jurili.
"Oh!" vikne Hlapiæ, "zaustavimo ta kola!"
I potrèa na cestu, stane nasred puta, podigne obje ruke uvis, vièuæi iz svega grla i mašuæi rukama.
Hlapiæ je više puta vidio da se tako zaustavljaju poplašeni konji.
Kola su bila još daleko. No bilo je ipak pogibeljno vidjeti kako jure ravno prema Hlapiæu.
Ali prije negoli æe doæi do Hlapiæa, zanjišu se kola, nalete jednim toèkom na kamenje kraj ceste i
prevrnu se velikom silom.
Konji se propeše kao dvije kule i u isti èas budu iz kola izbaèena dva èovjeka, pa se skotrljaju ravno
u grabu kraj Hlapiæa.
"Oha!" viknuše Gita i svi pastiriæi, koji su dotrèali na cestu.
29
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
A konji, koji su disali kao dva ognjena zmaja - stali su kao ukopani kad su se kola izvrnula.
"O, o!" priskoèi Gita i prihvati konje za uzde, "alaj je lijep i krasan ovaj konjiæ! Hajde da ga
ispregnemo. Ja bih jahala! O, taj je konj gotovo tako lijep kao i moj Sokô!"
Ona se, naime, sjetila svojega konjica u cirkusu, i to ju je tako razdragalo da nije mislila ni na što
drugo. To se èešæe dogaða kod djevojèica.
No Hlapiæ je znao da sada imadu ozbiljnijega posla. Zato ostavi konje Giti i pastirima, a on poðe do
grabe da vidi što je s ona dva èovjeka što su pala s kola.
Da je Hlapiæ znao kakvo ga iznenaðenje èeka, zaista bi malo promislio što da uèini. Ali onda dakako
ne bi bilo iznenaðenja.
U grabi su, naime, ležali - Bože moj! ipak je Hlapiæa zazeblo srce! - u grabi su ležali crni èovjek i
Rðavi Grga, i upravo su se poèeli dizati kad je Hlapiæ došao do njih.
Pošto nije znao što bi sada bilo najpametnije da uèini, to Hlapiæ reèe ono što se uvijek može reæi:
"Dobar dan!"
"Upravo je dobar dan! Valjda zato što smo se izvrnuli?" upita crni èovjek iz grabe tako dubokim
glasom kao iz groba.
"Dobar dan je zato što ste ostali živi", odvrati Hlapiæ naglas. Ali odmah pomisli na sebe: "I dobar je
dan zato što æu moæi Grgi dati rubac i forintu."
A onda pomisli Hlapiæ: "Kako li æe se to svršiti kad crni èovjek opazi da sam našao svoje èizme?"
No crni èovjek nije ni pogledao Hlapiæa, tako se žurio. Èim je ustao, ljutito vikne Grgi:
"A što sjediš? Noge su nam i ruke ostale èitave, a za razgovor nemamo vremena. Hajde da vidimo
što je s konjima."
Vidjelo se da mu se jako žuri. Izaðu dakle crni èovjek i Grga iz grabe i poðu prema kolima.
Ali sada je Bundaš prepoznao crnoga èovjeka. Kao bijesan zareži na njega, skoèi prema njemu i
uhvati ga za njegovu crnu kabanicu.
Crni èovjek gurnu nogom Bundaša, no onda se okrene prema njemu i reèe:
"Oho! Tebe sam ja veæ jedanput negdje èuo režati!"
Kraj Bundaša je stajao Hlapiæ.
I sad istom opazi i prepozna crni èovjek Hlapiæa i... njegove èizme.
Jedan èas je stajao kao ukopan. Vidjelo se da se svakojake crne misli gone u njegovoj crnoj glavi.
Gledao je Hlapiæa kao jastreb plijen.
A Hlapiæ, premda malen, stajao je ravan kao svijeæa i gledao je crnom èovjeku ravno u oèi i mislio:
"Bilo kako bilo, mojih èizama neæe dobiti dok sam ja živ!"
A Bundaš je pokazao svoje bijele zube i mislio: "Ne diraj mojega Hlapiæa!"
Èinilo se, sad æe biti zlo.
No to je trajalo samo èas, a onda crni èovjek promrmlja:
"Nemamo vremena!" i odmah vikne Grgi, koji je stajao kraj konja:
"Preži konje, nesreæo!"
"Uzde su potrgane", odgovori zlovoljno Grga. "Ne možemo dalje."
"Moramo dalje!" ljutito vikne crni èovjek i pograbi uzde da vidi što je s njima.
Sad se dogodilo nešto takva èemu se crni èovjek najmanje nadao.
Hlapiæ, naime, pristupi k njemu i reèe:
"Ja æu vam popraviti uzde."
30
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
"Kako æeš ti, obuveni maèak, krpati uzde!" otrese se crni èovjek i odmjeri Hlapiæa od èizama do
kape.
"Obuven jesam, premda sam dva dana bio bos", odgovori Hlapiæ, "ali maèak nijesam. Da sam maèak
ne bih znao krpati, ali ja sam šegrt Hlapiæ, nosim u torbi šilo i dretve i pokrpat æu vam uzde jer
vidim da vam se žuri."
To je zbilja bilo lijepo od Hlapiæa, jer ima malo ljudi koji bi pokrpali uzde onomu koji im je ukrao
èizme.
Zatim skine Hlapiæ svoju torbu s ramena, pa izvadi iz nje šilo, dretvu i malo kože.
Onda pristupi konjima i poène skidati uzde i remenje.
Kad je vidio crni èovjek da se Hlapiæ hvata ozbiljnog posla reèe:
"No, mali, hrabar si ti. Krpaj samo brzo, pa æemo izbrisati iz pameti što je bilo s èizmama."
"Ja i onako radije nosim èizme na nogama, negoli u pameti", odgovori Hlapiæ.
Zatim sjedne na kamenje kraj ceste i poène krpati uzde.
Pravo je èudo kako je veseo taj postolarski zanat! Èim je Hlapiæ poèeo bosti šilom i izvlaèiti dretvu,
poèeo je odmah i pjevati i fuækati upravo kao u radionici majstora Mrkonje!
Umalo da nije i zaboravio kako ima ozbiljna razgovora s Grgom.
Grga je sio sada kraj Hlapiæa da mu pomogne raditi, a crni èovjek ode da popravi na kolima što se
pokvarilo.
Gita i pastiriæi odvedoše konje na livadu u pašu.
III.
GRGA I HLAPIÆ
Kad su Grga i Hlapiæ ostali sami, reèe Hlapiæ tiho Grgi.
"Grga, ja æu dobro pokrpati uzde, a ti se s njima odvezi daleko i ne idi u selo. Tamo èekaju seljaci
da te ubiju."
Grga je šutio i gledao u Hlapiæeve èizme. Po tim èizmama znao je Grga da seljaci uistinu znadu da
je on s crnim èovjekom krao.
"Grga", reèe Hlapiæ opet, "tvoja majka šalje ti nešto: neæu da ti dadem dok mi ne obeæaš što te
budem molio."
"Što hoæeš da ti obeæam?" upita tiho Grga.
"Obeæaj mi da æeš ostaviti crnoga èovjeka i da æeš otiæi daleko u svijet. Tamo ostani sam i budi
pošten. To ti je poruèila tvoja bolesna majka i plakala je kad mi je ovo za tebe dala."
Onda izvadi Hlapiæ iz torbe rubac u kojem je bila umotana forinta i dade ga Grgi.
Kad je Grga vidio rubac svoje majke i kad je èuo što mu je poruèila, bilo mu je žao kao malomu
djetetu. Više puta kad se veliki ljudi sjete svoje majke, bude im u srcu milo kao i maloj djeci. Ali
Grga nije dospio da mnogo odgovara Hlapiæu, jer je veæ dolazio crni èovjek. Grga brže metne u
džep rubac s forintom i šapne Hlapiæu:
"Krpaj dobro uzde i hvala ti, dobri Hlapiæu!"
Uto je došao crni èovjek.
"Gotovo je", reèe Hlapiæ koji je upravo svršio posao s uzdama.
"Ovamo konje! Brzo!" vikne crni èovjek.
31
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
Pastiriæi i Gita doveli su nato konje. Jedan od konja bio je crn kao gavran, a sjajan kao sunce. Imao
je dugaèku grivu i rep. Pravi pravcati vranac.
"Bogzna hoæu li ikada opet vidjeti toga konjiæa", uzdahnu Gita kad su konji veæ biti upregnuti.
"Bome neæeš, skakavice!" reèe onaj crni èovjek. "Tamo kud taj konj ide neæeš ti sigurno nikada
doæi. Hajdemo žurno! Nema razgovora!"
Sve je bilo spremno.
Crni èovjek skoèi u kola, a do njega sjedne Grga.
Hlapiæ pogleda Grgu i uèini mu se da je žalostan.
"To je dobro", pomisli Hlapiæ, "jer tko može da bude žalostan, taj æe biti i dobar!"
Crni èovjek ošinu vranca i konji potrèaše kao strijele dalje po ravnoj cesti. Hlapiæ, Gita i pastiri
gledahu za njima. Jedan pastir reèe:
"Tjeraju tako brzo kao da su nešto krivi."
"Neka samo tjeraju", odvrati Hlapiæ. "Ne bih rado više susreo crnoga èovjeka."
"Kako bi ga mogao opet susresti kad si rekao da je ova zemlja velika?" upita Gita.
"Kad sam pošao da tražim èizme, uèinila mi se velika i široka kao sedam carevina - a sada kad se
bojim da æu susresti crnoga èovjeka, èini mi se malena i tijesna kao rog!" odvrati Hlapiæ.
Nato su sjeli svi oko vatre. Hlapiæ je izvadio peèenku i gibanicu i kako ih je sedmero sjedjelo oko
vatre, to je Hlapiæeva torba zaèas bila prazna. Sad nije više izgledala kao bumbar, nego je bila tanka
i plosnata kao knjiga od tri lista.
IV.
NOÆ U ZAPEÆKU
Pastiriæi i Hlapiæ s Gitom dugo su razgovarali o svem što se dogodilo, pa je veæ poèeo sumrak da se
hvata i bilo je vrijeme da se ide kuæi s kravama.
No oni su tako živo razgovarali i sve gledali u vatru da ne bi te veèeri ni opazili da je sunce zašlo
niti bi se sjetili iæi kuæi s kravama.
Najveæa bijela krava, što je oko njih pasla, priðe k malomu Mišku i tiho ga lizne upravo po goloj
nožici:
"Hajdemo, Miško, kuæi", mislila je tim reæi krava.
I zbilja! Miško podigne glavu te opazi da je sunce zašlo.
"Aj! veæ je mrak!" vikne on.
I svi ostali podignu glave i vide da je vrijeme da se ide kuæi te stanu brže sakupljati krave.
Gita upita Hlapiæa:
"A kuda æemo mi?"
To nije znao ni sam Hlapiæ. Bilo je prekasno da se ide dalje, a noæišta nijesu imali.
Sad je Hlapiæ bio u neprilici.
Ali Gita je upamtila što je danas vidjela.
Ona je sad znala da Hlapiæ nosi šilo i dretvu uza se i znala je da je to veliko blago.
"Ponudi se pastirima da æeš im u kuæi pokrpiti opanke pa æe nas primiti na noæište", reèe Gita.
Hlapiæ se zastidi da se on, tako mudar, nije bez Gite mogao dosjetiti kako da se prehrani sa svojim
zanatom.
32
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
Pastiri obeæaše da æe ih primiti na noæište i tako poðoše svi zajedno u selo, koje nije bilo daleko.
Krave sa zvoncima išle su naprijed!
Za kravama išao je Bundaš, koji ih je u red tjerao kao da je pastirski pas. A iza Bundaša išlo je pet
pastiriæa, pa Hlapiæ i Gita.
Hlapiæ je nosio na ramenu Gitinu papigu, s kojom se vrlo sprijateljio. Papiga je toga dana toliko
puta èula ime "Grga" da joj je to ime ostalo na jeziku. Jer papige nose svoje znanje na jeziku, a ne u
glavi. Kad su dakle došli u selo, vikala je papiga svakomu seljaku kojega bi sastali:
"Dobar veèer, Grga!"
Tomu se dakako svaki smijao: i onaj koji se zvao Grga i onaj koji se nije zvao.
Tako je cijelo selo još iste veèeri znalo za Hlapiæa i Gitu.
Hlapiæ i Gita unišli su za kravama i s Miškom i njegovim bratom u jedno dvorište. Hlapiæ obeæa
Miškovim roditeljima da æe im sjutradan pokrpati sve opanke u kuæi, a oni primiše njega i Gitu na
konak. No to bi oni ionako bili uèinili, jer su seljaci uvijek dobra srca naprama siromašnoj djeci.
Poslije veèere poðoše spavati.
Djeca su spavala u zapeæku. Zapeæak je širok i prostran. Zimi grije, a ljeti hladi. I ako ih je sada bilo
èetvero, ipak se slatko spavalo.
Samo Gitina papiga morala je da bude zatvorena u košari, koja je visjela nad zapeækom na gredi.
"Ta zelena sova ima grbav nos kao vještica", rekao je Miško. "Mogla bi nam po noæi izvaditi srce!"
A baka, što je spavala na krevetu, pogledala je papigu sa strane. I njoj se èinilo da bi to moglo biti.
Baka i Miško uvijek su, naime, složno mislili i zato je morala papiga u poklopljenu košaru, pa na
gredu.
Onda svi zaspaše.
Prije no što je Hlapiæ zaspao, raèunao je u glavi kako li je daleko od majstora Mrkonje.
Onda je izraèunao da nije baš daleko i da bi za jedan dan mogao prevaliti sav put što ga je prošao za
pet dana. To je bilo radi toga što se s Gitom nije moglo brzo putovati. No Hlapiæu je bilo teško i
pomisliti da se rastane s Gitom i da ostane opet sam s Bundašem na putu.
On je bio zadovoljan što još nijesu našli Gitina gospodara i cirkus, premda je Gita putovala zato da
ga naðe.
Tako je razmišljao Hlapiæ u zapeæku. Bile su to dakako brige. No onda pomisli Hlapiæ:
"Brige dolaze i prolaze same. Ne koristi misliti! Grga je sam pao preda me u jarak. Da sam ja deset
godina promišljao kako æu ga naæi i kako æu mu predati rubac, ne bih se tomu dosjetio."
I tako zaspi Hlapiæ. U sobi je sve veæ slatko spavalo.
A najslaðe su spavali Miško i baka, premda su mislili da je vještica u košari na gredi.
33
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
ŠESTI DAN PUTOVANJA
I.
MALI POSTOLAR I PROSJAKINJA JANA
U prvu zoru ustane Hlapiæ sa zapeæka, jer je znao da ga zanat èeka. No otac i mati Miškova veæ su
bili napolju u poslu. Nitko ne može ranije od seljaka ustati.
Hlapiæ, dakle, siðe sa zapeæka, pljesne rukama i vikne djeci.
"Opanke amo, nema spavanja!"
Djeca saðu sa zapeæka. Svi su bili kuštravi i topli kao ptiæi iz gnijezda.
Zaèas ležala je pred Hlapiæem cijela hrpa opanaka.
"Valja dobro raditi", pomisli Hlapiæ.
Sunce se diglo. Pred kuæom u hladu smjesti se Hlapiæ sa svojim zanatom.
I kako je poèeo raditi, nije više ni na šta mislio nego na svoj posao.
Gita nije rado ni gledala gdje se šta ozbiljno radi, pa je zato odmah ostavila Hlapiæa i otišla sa
seoskim djevojèicama da preskakuju platno što su ga bijelile žene na travi. Dakako da je Gita
skakala bolje negoli druge djevojèice kad u cirkusu ionako nije ništa drugo radila! Preskoèila je tri
reda platna i pala susjedi na platno. No sreæom nije bilo susjede kod kuæe da to vidi.
Hlapiæ je dakle radio, a Gita se igrala.
Selom je prolazila prosjakinja Jana.
Kad je došla do Hlapiæa, zaèudi se ona kakav li je malen opanèar u visokim èizmama otvorio zanat u
selu.
Onda upita prosjakinja Jana Hlapiæa.
"A bi li ti staroj siroti pokrpao opanke?"
"Kako ne bih, mene ionako šalje car da idem po ovoj zemlji, pa gdje treba pomoæi, da tamo
pomognem", odgovori Hlapiæ.
"Ako je tako, onda bi trebalo da vas više takvih prolazi po ovoj zemlji", odvrati prosjakinja.
"Tražili su više takvih, ali nije nitko htio da ide za tim poslom, osim šegrta Hlapiæa. A to sam ja."
Dakako da sve to nije bilo istina. Ali je izgledalo kao istina, pa se stara prosjakinja nasmijala.
Onda Hlapiæ uze krpati opanke stare Jane.
A Jana je sjedjela i pripovijedala Hlapiæu sve što je u tri sela bilo, jer je ona išla od sela do sela.
"Sinko, putuj samo po danu", rekla je ona kad joj Hlapiæ reèe da æe još danas dalje. "Prošle noæi
dogodila se nesreæa u šumi iza sela. Orobili su èovjeka koji je išao s kolima i s robom na sajam.
Nitko ne zna je li živ ili mrtav onaj èovjek, a zlikovci su pobjegli s kolima."
To nije bilo Hlapiæu milo. Tko god putuje, ne voli slušati da se putnicima dogodila nesreæa. Ali tako
je pripovijedala stara Jana. A sve što je Jana pripovijedala bila je prava istina, jer je ona svuda
prolazila i sve znala.
34
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
II.
NA SAJMU
Kad je prošlo podne, reèe Hlapiæ Giti:
"Vrijeme je da idemo. Još je dalek put pred nama. Moramo potražiti tvoga gospodara."
"Hlapiæu", reèe Gita, "ja sam se predomislila. Ja ne idem više k mojemu gospodaru."
Kad je Hlapiæ to èuo, obradovao se kao još nikada na svom putu. On je doduše znao da æe to za
njega biti veæa briga, no barem neæe biti sam na putu.
Zatim se Gita i Hlapiæ oprostiše s Miškom i njegovim bratom i zahvališe njihovim roditeljima, pa
odoše dalje na put.
Išli su dobro i oštro te su naskoro stigli u jedan veliki grad.
Taj je grad bio tako velik da je imao jednu veliku crkvu s dva tornja i deset malih crkvi s jednim
tornjem. Imao je taj grad stotinu ulica, a u svakoj ulici vrvjeli su ljudi kao mravi. Svaka je ulica
imala po èetiri ugla, a na svakom uglu stajala su dva stražara.
Tako je velik bio taj grad.
Ali Hlapiæ i Gita nijesu trebali da proðu svih stotinu ulica, nego samo jednu, jer su odmah došli na
jedan vrlo velik trg.
Na toj je pijaci baš bio sajam.
Na sajmu je bilo dvije stotine šatora malenih i velikih. Prodavali su se crveni rupci i crni kaputi,
plavi lonci i žute dinje.
Udarali su bubnjevi i fuækale su fuækalice, jer se prodavalo i mnogo igraèaka.
"Aj! Kako je tu sve lijepo i veselo!" reèe Gita. "Ostanimo malo ovdje!"
"Eto ti ga na!" pomisli Hlapiæ. "Ja sam znao da æe ona to reæi èim vidi sajam."
Nije htio uvrijediti Gitu pa reèe glasno:
"Ne bi bilo pametno da ostanemo na sajmu."
"A zašto ne?" upita Gita.
"Zato što bi ovdje mogao biti majstor Mrkonja. On dosada nije nikad išao na sajmove. No upravo
nekoliko dana prije nego sam otišao, rekao je: "Kad bude prvi sajam, iæi æu na njega. Valjda nije za
mene samo nesreæa na sajmu."
"A zašto bi bila na sajmu nesreæa za njega?" upita Gita.
"To ne znam, ali on je uvijek govorio da je od sajma sve zlo njegovo."
Nato reèe Hlapiæ:
"Nije pametno da ostanemo. Mogao bi ovdje biti majstor Mrkonja. A mogao bi ovdje biti i crni
èovjek. A možda je ovdje i tvoj gospodar s cirkusom."
Gita se na to rasrdila i rekla:
"A zašto bi svi oni baš ovdje bili?"
"Zato što ovdje ima puno ljudi - a gdje ima toliko ljudi, tamo bi mogao svatko biti", odvrati Hlapiæ.
"To nije istina", odgovori Gita. "U Beèu ima još više ljudi negoli ovdje, pa ipak majstor Mrkonja i
crni èovjek nijesu u Beèu."
Hlapiæ nije znao govoriti toliko koliko Gita, zato se nije htio dalje prepirati.
I tako oni ostadoše na sajmu.
35
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
Je li to bilo pametno ili nije, vidjet æe se istom uveèe. Na sajmu svi ljudi tako halabuèe da nitko
nema po danu vremena misliti na ono što æe biti uveèe.
III.
DVA KOŠARAÈA
Zasada je Giti i Hlapiæu bilo dakako vrlo lijepo i zabavno na sajmu.
Došli su najprije do jednoga mjesta gdje se još jaèe vikalo nego drugdje po sajmu.
Tamo su bila dva košaraèa.
Jedan je košaraè imao velik šator plave i bijele boje. Pod šatorom stajali su redovi košara žutih kao
zlato. A gore su visjeli na konopcima redovi košara crvenih i plavih, malih i velikih, i šarenih i
pozlaæenih. A upravo u sredini visio je velik krasan koš.
"Ovamo! Ovamo!" vikao je košaraè pod šatorom. "Košare! Košare! Zlatom pletene! Svilom vezene!"
I kupci su dolazili pod njegov šator kao pèele, jer kupci najviše trèe onamo gdje je najveæa vika i
pozlaæena roba.
A nedaleko sjedio je na zemlji drugi košaraè. Bio je siromah i nije imao šatora. Sjedio je na vreæi, a
oko njega stajalo samo desetak prostih i sivih košara, jer drugih nije imao. On je šutio, jer nije znao
da se hvali. A kod kuæe je imao mnogo gladne djece, pa je bio žalostan što nitko ne kupuje njegovu
robu.
Kad god bi se koja žena približila da pogleda siromahove košare, poèeo je onaj košaraè pod
šatorom vikati:
"Ostavi tu robu! Ovamo, ovamo! Ne kupuj sa zemlje košara! Smijat æe ti se susjeda da si na smeæu
našla robu. Ovdje je kod mene zlato!"
I svi su ostavljali siromaha pa išli pod šator kupovati robu.
Gita i Hlapiæ dugo su gledali što to biva. Gita je imala dobro srce, a još bolji jezik pa reèe:
"Da hoæe grom da udari u taj njegov šator pa da ga poklopi taj veliki koš!"
Baš u to vrijeme dolazilo je opet mnogo žena prema košaraèima da kupuju robu.
Veæ izdaleka stade vikati onaj ispod šatora:
"Ovamo! Ovamo! Tu su košare kao zlatne jabuke!" i poèeo je rukom njihati i tresti košare nad
svojom glavom.
"Hlapiæu!" najedanput reèe Gita, "ja sam se nešto dosjetila! Brže, Hlapiæu, daj mi tvoj nož. O! To æe
biti smiješno!"
I Gita sama turne ruku u Hlapiæevu torbu i izvadi nož. Onda kao vjeverica potrèi i sakrije se iza
šatora.
"Što æe to sada biti", pomisli Hlapiæ.
Ali da vidiš!
Baš kad su žene došle do šatora da kupuju košare, dogodi se nešto takva da su svi koji su tamo
stajali htjeli popucati od smijeha!
Iznenada naime poèele su padati kao kiša košare koje su visjele nad onim košaraèem u šatoru.
Najprije jedna, pa onda èetiri, pa deset! Tok! tok! tok! padale su košare i zlatne i bijele i plave i
šarene.
To je pukao konopac na kojem su visjele košare!
"Uf! uf!" vikao je košaraè i branio se rukama i nogama kao bijesna osa.
36
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
Ali uto - naopako! - pukne i drugi konopac!
Iznova se spuste košare! Tok! tok! tok! udarale su košare po glavi i po leðima košaraèa. A on je
mahao, i skakao i vikao - tako dugo dok nije i on pao.
Sad da vidiš! Valja se košaraè meðu košarama i sve vièe i kriješti!
"Uf! uf!" hoæe da se iskoprca.
Ali uto "bum!" Srušio se i veliki koš pa poklopio košaraèa! I nije ga više bilo vidjeti! Samo su ruke i
noge virile iz koša. Košarice su letjele na sve strane, gdje se on valjao pod košem i mahao rukama i
nogama!
Svi su se smijali kao pomamni i nitko nije znao kako se to dogodilo.
Iza šatora èuèala je Gita i gledala kroz jednu rupicu u platnu pa se smijala.
Smijala se veæma nego drugi zato jer je ona prerezala Hlapiæevim nožem iza šatora krajeve oba
konopca. Do nje èuèao je Hlapiæ i gledao kroz rupicu.
On je odmah znao èim su košare poèele padati da je to Gitin posao, pa je dotrèao za šator.
Hlapiæ doduše ne bi nikada uèinio ovo što je Gita uèinila. Ali sada kad je kroz rupicu gledao kako se
valja košaraè kao velik crn kukac meðu žutim košarama - sad se Hlapiæ poèeo tako smijati da mu je
torba poskakivala na leðima. A Gita je držala usta rukom samo da ne vrišti od smijeha.
"Ali sad bježimo da nas ne opazi!" reèe Gita. "Dok se on valja, prodavat æemo mi košare onoga
siromaha."
Gita potrèi do onoga siromašnog košaraèa i reèe:
"Ako vam je pravo, prodat æu ja vašu robu."
I odmah pograbi Gita limeni tanjur koji je siromašni košaraè pripravio za novce. Tanjur je bio još
prazan.
Gita poène udarati komadom drveta u tanjur i poène vikati:
"Košare! Košare!"
A ona podigne jednu košaru na rame i metne na nju papigu. Papiga je s Gitom kriještala:
"Košare! Košare!" Gita je lupala u tanjur iz svih sila.
I odmah je došlo puno ljudi i žena. Èim je oko košara poèela kriještati papiga i bubnjati limeni
tanjur, odmah su svi opazili da su te sive košare i bolje i èvršæe negoli one pozlaæene. Tako biva na
sajmu a i drugdje.
Svi su sada poèeli kupovati košaru za košarom od siromaha.
Još nije bijesni košaraè pod šatorom pravo ni izvukao svoju crvenu glavu ispod velikog koša, a Gita
i Hlapiæ veæ su prodali sve siromahove košare.
Siromah se èudio, radovao i smijao od sreæe. On je mislio da je Gita sa svojom lijepom svijetlom
kosom s neba pala da mu pomogne.
Kad su bile košare rasprodane, istrese Gita sav novac u limeni tanjur i pruži ga siromahu košaraèu.
O, kako im je on hvalio! Košaraè im nato još ponudi da odu s njim u njegov siromašni stan i da
tamo prenoæe. Ali Hlapiæ i Gita htjeli su još da vide sajam, zato zahvališe košaraèu na njegovoj
ponudi.
A Hlapiæ reèe:
"Hajdemo sad dalje da nas ne uhvati onaj ispod koša."
I Hlapiæ i Gita odoše. Nitko ih više ne bi našao meðu tolikim ljudima.
A siromah košaraè sjedne i izbroji krajcare u limenom tanjuru. Bilo je upravo šezdeset kruna.
"E, kad su tako dobra ta djeca, neka ih sreæa prati", reèe on sam u sebi.
37
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
Da je znao siromah košaraè kakvo zlo još danas èeka Hlapiæa i Gitu, sigurno bi ih odveo u svoj
siromašni stan da ih oèuva.
IV.
NA VRTULJKU
Veæ su svi prodavaèi promukli od vike - a to je na sajmu znak da je veèer blizu.
Hlapiæ i Gita došli su u to vrijeme na ono mjesto sajma gdje se okreæu vrtuljci i gdje pucaju male
puške.
Tamo je najveselije zato jer tko god se jedanput okrene na vrtuljku, tomu se zavrti u glavi i on
zaboravi na sve brige.
Svi su se vrtuljci okretali, samo je jedan stajao.
A baš taj bio je najljepši, jer je imao hiljadu malih zvonèiæa i sav je bio srebren.
Ali gospodaru toga vrtuljka utekle su dvije sluge. Jedan od njih morao bi prodavati karte za vrtuljak,
a drugi bi morao zvati ljude na vrtuljak, jahati na drvenim konjima i labudovima, te pokazivati
svakojake vještine. A obojica se moraju neprestano vrtjeti na vrtuljku.
Dakako da gospodar to nije mogao sam obavljati, jer je bio vrlo debeo pa bi mu pozlilo.
"To je dobro!" reèe Gita. "Mi æemo mu se ponuditi za taj posao pa æemo dobiti veèeru i noæište."
Oni se dakle ponude gospodaru vrtuljka. Kad je gospodar vidio zelene hlaèe i sjajnu kapu Hlapiæevu
i kad je opazio papigu i srebrnu suknjicu Gitinu, obradovao se vrlo. Oni su izgledali kao da su se
upravo za vrtuljak obukli. Odmah ih je primio u službu.
Gospodar ode unutra i navije stroj. Hlapiæ i Gita sjednu svaki na jednoga konja. Trublja zatrubi: tra!
tra! - i za jedan èas zavrti se srebrni vrtuljak i zazvone svi zvonci - hiljadu zvonaca! To je bila radost!
Gita je stajala na konju, mahala rukama i nagibala se desno i lijevo, a Hlapiæ je vikao: "Samo dvije
krune!" A vrtuljak se okretao s njima da je sve sijevalo.
Ljudi su ostavili druge vrtuljke i svi su došli na ovoga, jer takve lijepe djevojèice i tako šarenog
sluge u èizmama nije bilo nigdje.
To je trajalo kasno u noæ. Sve veselije bivalo je na vrtuljku, a najveseliji je bio gospodar koji je
nabrao punu vreæu novaca.
Hlapiæ mu je neprestano nosio pune tanjure kruna.
Toliko koliko se Hlapiæ toga dana vozio na vrtuljku, sigurno se još nijedan postolarski šegrt nije
vozio. To bi jedva i kalfa mogao da naplati.
Samo je Bundaš sjedio i gledao za vrtuljkom i èudio se što li je Hlapiæu palo na pamet da se toliko
okreæe?
Bilo je veæ jako kasno. Ali dok se vrtuljak okreæe, ne može nitko znati koliko je sati.
Zato se Hlapiæ i Gita zaèudiše kad je stroj iznenada stao i gospodar viknuo debelim glasom ljudima:
"Hvala lijepa. Jedanaest je sati! Sjutra æemo dalje!
Ljudi se raziðoše, a gospodar vrtuljka donese velike plahte. Gita, Hlapiæ i on zamotaše cijeli
vrtuljak u plahte. Sad se nije vidjelo ni tisuæu zvonaca, ni srebro, ni konji, ni labudovi, nego je
vrtuljak bio kao velika siva gljiva.
Onda gospodar odvede Gitu i Hlapiæa pod jedan šator gdje se prodavalo jelo.
Veæ je bilo prazno na sajmu. Samo još nekoliko ljudi s dugim brkovima sjedjelo je pod tim šatorima.
Giti i Hlapiæu veæ nije bilo tako lijepo na sajmu kao po danu.
38
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
Gospodar vrtuljka naruèi veèeru, pa onda Gita, Hlapiæ i Bundaš veèerahu. Svi su šutjeli, jer su bili
umorni i nekako neveseli.
Kad su bili gotovi s veèerom, ustane gospodar, plati veèeru, i oni poðoše natrag do vrtuljka.
Kad su došli tamo, reèe gospodar:
"Sad zbogom, djeco; hvala vam!"
Hlapiæ i Gita zaèude se i uplaše. Oni su mislili, da æe ih gospodar vrtuljka primiti na konak.
Hlapiæ to reèe gospodaru.
Gospodar odgovori da je unutra u vrtuljku samo jedan krevet za njega i da nema mjesta za njih.
To je bila istina, jer je gospodar bio tako debeo da je jedva mogao unutra kraj stroja spavati.
"A kraj konja i labudova ne dam spavati", reèe gospodar kratko. Zatim još reèe:
"Nije zima napolju, a pijaca je velika. Možete spavati gdje god hoæete. Zbogom! Laku noæ!"
Nato odgrne gospodar malo plahtu s vrtuljka, uvuèe se unutra i nije ga više bilo.
A Gita, Hlapiæ, Bundaš i papiga ostadoše u mraku, u noæi, sami samcati na velikoj pijaci.
Nigdje nije bilo nikoga samo mrak.
Iz svih se šatora èulo samo hrkanje trgovaca koji su spavali kraj svoje robe.
To je bilo doista žalosno i neugodno. Grad je bio tako velik - imao je sto ulica, a u svakoj ulici
stotinu kuæa, pa ipak su Hlapiæ i Gita stajali pod vedrim nebom i znali su da ne mogu nigdje
pokucati i da noæas nemaju noæišta.
V.
BEZ KROVA
Hlapiæ pogleda Gitu. Kroz mrak je nije mogao dobro vidjeti, no ipak opazi da je ona spustila glavu i
poèela gladiti svoju plavu suknjicu.
Hlapiæ je dobro znao da je to znak da æe Gita proplakati, a to on nije mogao da gleda. Zato reèe
veselo:
"Ne boj se ništa! Toplo je i tiho vrijeme. Spavat æemo napolju. Imat æemo bar dosta uzduha ako i ne
otvorimo prozore." Tako se šalio Hlapiæ, a onda reèe:
"Hajde da naðemo mjesto."
Odmah kraj vrtuljka ležale su prazne vreæe i krpe u kojima su trgovci dovezli robu. Hlapiæ je to
upamtio. On odvede sada Gitu onamo. Vidjelo se nije gotovo ništa, pa su tapali po mraku.
"O, da smo bar otišli s košaraèem k njegovoj kuæici!" uzdahne Gita.
"Onda se ne bismo vozili na vrtuljku", reèe Hlapiæ - i oboje se razveseliše kad su se sjetili kako je
lijepo bilo dok su zvonili zvonci i dok se kretao vrtuljak.
Zatim Hlapiæ napipa u mraku vreæe i krpe i namjesti ih kako je bolje mogao.
"Eto vidiš", reèe on Giti, "spavat æeš kao graškova kraljevna."
Gita je smjestila svoju papigu kraj sebe i legla na svoj ležaj.
A Hlapiæ i Bundaš legoše jedan do drugoga na golu zemlju.
Bundaš je tiho i tužno cvilio - ne radi sebe, jer je on uvijek na zemlji spavao - nego radi Hlapiæa.
Sve je bilo tako tužno da su Gita i Hlapiæ morali nešto razgovarati.
"A kakva je to bila graškova kraljevna?" upita Gita.
39
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
Ona je rado slušala prièe o kraljevnama i po danu kad je sunce sjalo - a kamoli ne sada kad je sve
bilo tako žalosno oko nje!
"To je bila kraljevna koja je zalutala i došla u neki zlatni dvor", poène pripovijedati Hlapiæ. "Dvor je
bio sav zlatan, paèe stube i pragovi bili su od suha zlata. Ali u dvoru je živjela jedna stara kraljica,
koja nije nikomu vjerovala. Ta stara kraljica nije dakle vjerovala da je prava kraljevna k njoj
zalutala. Zato ona metne u krevet kraljevne jedno zrno graška, a na nj tri slamnjaèe i devet blazina.
'Osjeti li grašak preko tri slamnjaèe i devet blazina onda æu znati da je prava kraljevna', reèe stara
kraljica. Drugi dan ujutro upita stara kraljica kraljevnu kako je spavala. 'O', zaène plakati kraljevna,
'muèila sam se cijelu noæ i puna sam modrica. Bilo je èitavo tvrdo brdo u mom krevetu.' Sad je
stara kraljica bila sigurna da je to prava kraljevna. Samo prava kraljevna može biti tako nježna da
osjeti grašak kroz devet blazina kao brdo. I poklonila je kraljica kraljevnoj svoj kraljevski plašt i
svoju zlatnu krunu, jer je ona bila veæ stara pa ju je boljela glava od samoga kraljevanja."
Tako je pripovijedao Hlapiæ. A to je bila vrlo lijepa i vesela pripovijest. U njoj ima toliko blazina i
zlatan dvor da su Hlapiæ i Gita nakon te pripovijesti mnogo veselije zaspali na tvrdoj zemlji i pod
vedrim nebom.
Bila je upravo ponoæ kad su zaspali. Tako se svršio šesti dan Hlapiæeva putovanja.
Sada dolazi sedma noæ Hlapiæeva putovanja. Sve što se u toj noæi dogodilo prièinja se kao pravo
èudo. No èuda ima svuda na svijetu i svi ljudi zajedno ne bi mogli izmisliti tolika èudesa koliko ih se
svaki dan na svijetu dogaða. Pa tako je i Hlapiæ na svom putu po bijelom svijetu doživio te noæi
mnogo èuda i mnoge neobiène i pogibeljne zgode.
Ali zato ipak neka nitko ne bude u preveliku strahu. Hlapiæ je tako malen i tako dobar da æe valjda
sreæno izbjeæi svakoj pogibli.
40
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
SEDMA NOÆ HLAPIÆEVA PUTOVANJA
I.
POZNATI GLAS
Jedva su Hlapiæ i Gita zaspali, probudi se Gita jer je kroz san nešto èula od èega joj je srce veselo
zakucalo.
Ona je sjela na svom ležaju i slušala. Negdje je rzao konj.
Jedanput zarže konj. Giti se uèini da ona pozna taj glas.
Drugi put zarza konj. Giti se još veæma uèini da ona pozna taj glas.
I treæi put zarže konj, a Gita skoèi sa svoga ležaja i klikne:
"Hlapiæu, o Hlapiæu! Da znaš èiji to konj 'rže! Hlapiæu, hajde sa mnom!"
Mjesec se veæ digao na nebu i bilo je svjetlije.
Hlapiæ se digne, pa onda on, Bundaš i Gita poðu izmeðu šatora prema onoj strani gdje se od èasa
do èasa èulo ono rzanje.
Još malo, pa Hlapiæ i Gita doðoše na jedan veliki prazan prostor. Nasred toga prostora stajao je
veliki šator, zatvoren i tih kao da spava. Nad vratima bila je dugaèka crna ploèa, a na ploèi velika
slova.
To je bio Gitin cirkus!
"O, Hlapiæu! Hlapiæu!" klikne opet Gita, "to rže moj Sokô! Moj dragi, moj mali Sokô!"
Gita je u tom èasu zaboravila za strah pred gospodarom i zaboravila je kako više neæe da se vrati k
njemu. Ona je samo mislila na svoga konjiæa, s kojim je tolike godine dijelila u cirkusu i dobro i zlo,
pa kojega je na cijelom svijetu najviše voljela. Gita je sada toliko željela da vidi svoga konjiæa te nije
mogla odoljeti toj želji.
"O Hlapiæu! Ja idem unutra da vidim svoga Sokola", reèe ona.
"Onda æe te opaziti gospodar i mi æemo se morati rastati", reèe tužno Hlapiæ.
"O, neæemo! Ja neæu da ostanem kod njega! U cirkusu sad sve spava i nitko ne èuje ništa, jer su svi
umorni od predstave", šaptala je Gita. "O, molim te, hajdemo unutra."
Stajali su sada posve blizu štale, koja je bila kraj cirkusa naèinjena od platna kao cirkus.
Gita je dakako dobro znala kuda se može uniæi u njezin cirkus! Ona dakle pridigne s jedne strane
malo plahtu i šapne još jednom. "Vidiš, Hlapiæu, ovuda æemo uniæi!"
I veæ se Gita uvukla u štalu, a za njom Hlapiæ s Bundašem.
O, to je doista bilo odveæ pogibeljno!
II.
PO NOÆI U CIRKUSU
Odmah kraj ulaza spavao je na slami jedan èovjek.
41
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
"Ne boj se", šapne Gita, "taj se ne bi probudio da mu u uši zatrubiš. Ja znam kako se spava nakon
predstave.
Na jednom štapu visio je u štali obruè. To je bilo mjesto na kojemu je uvijek boravila Gitina papiga.
Gita metne papigu na obruè. Kad je papiga vidjela da je na svom mjestu, na kojemu je toliko godina
boravila, pomislila je:
"Sad je sve u redu", i metnula je glavu pod krilo, pa zaspala.
Dakako da se to samo papigi èinilo.
Za Hlapiæa i Gitu bilo je sad sve opasnije i opasnije.
Oni su se sreæno provukli kraj onoga èovjeka koji je spavao.
U štali je gorjela svjetiljka.
Hlapiæ opazi na svakoj strani štale po èetiri konja. Osam konja, to dakako nije bilo puno za cirkus,
ali za Hlapiæa je to bilo jako puno.
"O", tiho klikne on, "koliko je konja i kako su krasni."
Ali Gita nije slušala. Ona je veæ bila kod svoga malog konjiæa.
"Sokole! Moj dragi Sokole!" šaputala je konjiæu, grlila ga oko vrata i gladila rukama po bijelim
leðima.
A Sokô je okrenuo svoju lijepu glavu i naslonio je Giti na rame, te tiho zarzao od zadovoljstva.
"Sokole moj! Mili moj! Kako li æu te ostaviti, kako li æu te ostaviti!" šaptala je Gita.
Hlapiæ je uto pošao malo dalje po štali.
"Ovaj vam je vranac najljepši", tiho zovne Gitu.
"Mi nemamo vranca", odgovori tiho Gita.
"Vidiš da je tu", odvrati Hlapiæ.
Gita doðe k Hlapiæu. I zbilja! Pred njima je stajao krasan malen vranac - kao ugalj, a sjajan kao
sunce. Griva i rep bila mu je sasvim kratko odrezana, a oko zglobova imao je žute krasne navlake.
Zaèuðeno je Gita gledala konja. Dugo ga je gledala, a onda reèe:
"Ovo je pravo èudo! To je onaj vranac na kojemu su se juèer vozili crni èovjek i Grga. Premda ima
kratku grivu i kratak rep i žute navlake, ipak je to onaj isti vranac.
Hlapiæ to nije vjerovao i oni poðoše k jaslama da vide vranca izbliza.
Ali uto - koji strah spopade Gitu i Hlapiæa!
Oni zaèuju najedanput kako kroz cirkus netko ide prema štali. Èuli su se duboki muški glasovi,
razgovor i teški koraci po pijesku u cirkusu.
"O, što æemo! Što æemo?" uplašeno prošapta Gita.
"To je moj gospodar! O, Hlapiæu, dragi Hlapiæu, ja neæu da ostanem kod njega, ja se bojim!"
Što su mogli sada uèiniti Hlapiæ i Gita negoli sakriti se brže-bolje pod jasle ispred vranca?
Hlapiæ, Gita i Bundaš podvuku se dakle brzo pod jasle. Pod vrancem je ležala slama. Hlapiæ podigne
rukama slamu pred jasle da ih nije mogao nitko vidjeti.
Uto uniðu u štalu dva èovjeka.
42
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
III.
NOVA POGIBELJ
"O, Bože, tko to ide?" šaptali su Hlapiæ i Gita. Oni su èuèali pod jaslama i virili kroz slamu. Šutjeli
su kao miševi, samo im je srce jako kucalo.
A kad su ona dva èovjeka došla pod svjetiljku i kad su ih Gita i Hlapiæ prepoznali, onda ih je još veæi
strah obuzeo.
Ta dva èovjeka bili su gospodar cirkusa i crni èovjek.
"O, otkuda se oni poznaju i što rade tako kasno u štali!" pomisliše Gita i Hlapiæ i sve im je tješnje
bivalo oko srca.
Ali tko bi pomislio kakva nova pogibelj zaprijeti sad Hlapiæu i Giti! Crni èovjek i gospodar cirkusa
poðoše ravno k vrancu i došli su tako blizu Hlapiæa i Gite da ih je od njih dijelila samo jedna šaka
slame.
Kako su sada istom šutjeli Hlapiæ i Gita! Tako su tiho disali da ni slamka nije šušnula oko njih.
"Bundaš! Dragi moj Bundaš! Nemoj lajati!" šaptao je Hlapiæ Bundašu u uho i tijesno ga je zagrlio,
jer je osjetio kako se Bundaš trgnuo kad je prepoznao crnoga èovjeka. A Bundaš je bio dobar kao
dobar dan, pa kad je osjetio da Hlapiæeve ruke dršæu, zašutio je kao mrtav.
I sada su crni èovjek i gospodar cirkusa poèeli razgovarati.
IV.
DVA OPAKA ÈOVJEKA
Da nije Hlapiæ bio tako siromašan, ne bi on valjda nikada vidio izbliza dva tako opaka èovjeka, kao
što ih je sada morao gledati i slušati. Na svijetu ima, naime, sreæom tako malo opakih ljudi kao što
ima malo pušljivoga boba u zdjeli, pa su i u ovom kraju živjela u to vrijeme samo ta dva opaka
èovjeka. Ali Hlapiæ je bio siromašno dijete, a siromašna djeca poznaju cijeli svijet.
Da nije Hlapiæ bio takav siromah, sigurno ne bi on sada u noæi èuèao pod jaslama, niti bi slušao
strašan razgovor crnog èovjeka i gospodara cirkusa.
"Sjutra odlazim s cirkusom preko sedam gradova u osmi grad", reèe gospodar cirkusa. "Pogledaj
prije vranca kako sam ga uredio! Kad doðe na njega svila, remenje i sedlo, neæe ga sigurno nitko
prepoznati, ne boj se."
"Ja se ne bojim, jer znam da si ti mudriji od lije u planini", odgovori crni èovjek. "Ali sad mi izbroj
tvrde dukate za vranca, jer nije bilo lako do njega doæi."
"Izbrojit æu ti dukate", reèe gospodar. "No prije mi reci gdje je sada onaj èovjek èiji je bio vranac?"
"Njega se ne trebaš bojati! On je u šumi, gdje je šuma najdublja. Svezan je s tri konopa za najjaèi
hrast. Taj sigurno neæe uteæi kad sam ga ja vezao, niti æe skoro iæi na sajam."
Tako reèe crni èovjek i nasmije se tako strašno kako se smiju samo opaki ljudi kad govore opake
stvari.
Sad istom izvadi gospodar tešku kesu i stade brojiti zlatne dukate na ruku crnomu èovjeku. Ali
njihove su ruke bile tako crne da su i zlatni dukati na njima potamnjeli.
"A sad zbogom! Èekaju me kola i moram dalje dok je noæ", reèe crni èovjek.
"A kuda se tako žuriš?" upita gospodar.
43
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
"Idemo noæas prije zore po jednu kravu. Grgu sam veæ tamo sinoæ poslao da me èeka. Ali Grgi ne
vjerujem puno", reèe crni èovjek.
"A kuda idete po kravu?" upita gospodar.
"Ja još nijesam bio na onom mjestu. Ali mi rekoše da je kuæa sama na cesti, a u kuæi nema nikoga
nego žena i dijete. To æe biti lak posao. Ali još treba tri sata vožnje do tamo, jer idem naokolo",
reèe crni èovjek.
"A kako æeš naæi tu kuæu kad veliš da još nijesi bio tamo?" upita gospodar.
"Lako æu je naæi. Èuo sam da je malena, stara i okrpana, i da je velika plava zvijezda na njoj",
odgovori crni èovjek.
Nato iziðoše iz štale u cirkus. Zatim se èulo kad si pred cirkusom rekoše "zbogom" i "sreæan put",
te je opet sve bilo tiho.
V.
HLAPIÆEVA ODLUKA
Kad je sve utihnulo, izaðu Gita i Hlapiæ s Bundašem ispod jasala.
Nitko neæe ni pomisliti kako je sada bilo Hlapiæu!
Iz razgovora crnog èovjeka saznao je Hlapiæ da su crni èovjek i Grga orobili onoga èovjeka koji je
išao na sajam i da su mu oteli robu i konje, a njega svezali u šumi. Ali što je Hlapiæu još više bilo na
srcu, bilo je ovo: on je sada znao da crni èovjek i Grga idu noæas da odvedu kravu Marku i njegovoj
majci, koji su bili tako siromašni! Dakako da je o Markovoj kuæi govorio crni èovjek, jer je samo
Markova kuæa bila u onom kraju tako malena i stara i samo ona je imala veliku plavu zvijezdu pod
prozorima.
Promislivši sve to, reèe Hlapiæ samo ovo:
"Zbogom Gito, moram se žuriti. Ostani kod svoga gospodara i nemoj plakati."
Ali Gita je plakala prije negoli je Hlapiæ pravo izgovorio te rijeèi.
"Kuda ideš, Hlapiæu?" šaptala je ona.
"Ja moram doæi do Markove kuæe prije negoli crni èovjek bude tamo da kažem Markovoj majci neka
èuva svoju kravu", odgovori Hlapiæ.
O siromah Hlapiæ, kako li je dobro srce u njega! A kako je dalek put pred njim, i kako su malene
noge njegove!
"Hlapiæu, Hlapiæu! To je daleko, a crni èovjek je na kolima!" šaptala je Gita.
"Zato se upravo i moram požuriti. Zbogom, Gito, za tebe je bolje da ostaneš!" reèe Hlapiæ.
"Ja idem s tobom", odgovori Gita i prestane plakati.
Hlapiæ nije imao vremena za razgovor. Zato on ne odgovori ništa, nego poðe do onoga otvora kuda
su unišli u štalu, podigne plahtu i izaðe sa Bundašem u noæ i mjeseèinu. Za njim izaðe i Gita.
Hlapiæ nije govorio ništa. Njegove èizme žurno su udarale po kamenju dugaèke gradske ulice. Za
njim su isto tako žurno lupale male Gitine cipelice. Najbrže su tapkale noge Bundaševe.
A onda su izašli iz toga grada, gdje im se èinilo da svaki prozor sluša hoæe li oni štogod progovoriti
o crnom èovjeku.
Pred njima je sada ležala na mjeseèini dugaèka i beskrajna cesta.
Bog zna vidi li mjesec daleko tamo na cesti jednu kuæicu s plavom zvijezdom i hoæe li on ove noæi
sretno dovesti Hlapiæa i Gitu do nje.
44
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
VI.
PO NOÆI NA PUTU
Mnogi ljudi pripovijedaju da trava i cvijeæe noæu razgovara. Ako li je to istina, onda su sigurno te
noæi sve livade šaptale:
"O, mala djeèice! Kuda æete noæu na tako dalek put?"
Ali Hlapiæ nije mislio da je taj put dalek, niti je mislio na to da ga on ne može brže prevaliti nego
onaj koji je na kolima. Hlapiæ je samo mislio na to da mora svakako doæi do Markove kuæe prije
zore. A to je jako dobro, jer tko tako misli, onomu noge same idu.
Hlapiæeve su noge zaista tako dobro i brzo išle da se Gita naskoro umorila. To je bilo zato jer ona
nije poznala Marka i nije tako vruæe željela kao Hlapiæ da mu pomogne.
"Hlapiæu! Ja bih se malo odmorila", reèe iza nekoga vremena Gita.
U noæi svaki èovjek tiše govori, jer je takav mir da se svaka rijeè daleko èuje.
"Ja nijesam umoran", reèe Hlapiæ. "Nemam vremena. Hajde još malo, Gito." On se odmah pobojao
da æe biti teško s Gitom.
Gita samo malo uzdahne, pa su opet dalje stupali po cesti.
Dakako da je Gita neprestance mislila o vrancu, o Grgi i o crnom èovjeku. Ona je razmišljala kako li
su oni mogli dovesti vranca u cirkus kraj tolikih stražara u onom gradu. Napokon je upitala Hlapiæa:
"Kako to, Hlapiæu, da stražari nijesu ulovili crnoga èovjeka i Grgu kad su se dovezli u grad na
vrancu?"
"To je zato jer ovdje stražari stoje obièno na uglu, a zlikovci se voze posred ceste", odgovorio je
Hlapiæ.
To se doduše uèinilo Giti vrlo smiješno, ali je onda odmah pomislila da je Hlapiæ šegrt pa valjda
pametniji od nje. I tako je Gita opet zašutjela.
Ionako njihov razgovor nije ništa koristio, jer je ipak uza sav razgovor bilo vrlo èudno u noæi na
putu i tko god nije još u noæi išao izmeðu livada, mislio bi da sanja.
Kraj Gite i Hlapiæa svaki èas je preletio po koji veliki noæni leptir, štono udara krilima kao ptica. Po
travi kraj ceste kasao je upravo uz Gitu jedan stari nakostrušeni jež, a tamo na livadama virile su
svaki èas iz trave visoke uši kojega zeca. A ono što je šuškalo i trèalo kroz grmlje upravo kraj
Hlapiæa i Gite to su bile prepelice.
Po noæi životinje ne bježe tako od èovjeka kao po danu i nijesu tako plašljive, a to zato jer životinje
znadu da se èovjek boji u noæi, a one se ne boje.
I zaista bi Hlapiæu i Giti ipak strašno bilo ovako usred noæi na velikoj cesti. No s njima je bio
Bundaš, a Bundaš je veselo pred njima trèao, mahao repom i dizao glavu k Hlapiæu, kao da mu
govori:
"Hajdemo sami! Ja sve to dobro poznam!"
Kad su tako prošli opet jedan komad puta, reèe Gita.
"Hlapiæu, daj da malo poèinemo! Ja ne mogu dalje!"
Zaista su Gitine nožice bile još manje nego Hlapiæeve, a imala je na njima samo male svilene
cipelice, dok je Hlapiæ imao èizmice.
"O Gito, još je vrlo dalek put pred nama, još treba da preðemo mnogo sela i jedno raskršæe", reèe
Hlapiæ.
45
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
Kad je Hlapiæ spomenuo raskršæe, sjetila se Gita odmah kako su tamo na raskršæu jurila juèer kola i
poplašeni konji i kako je pred njih pao crni èovjek.
"Hlapiæu, Hlapiæu, a da sada njegova kola dojure da nas naðu na cesti!" reèe Gita i poène plakati.
Kad je Gita proplakala, onda dakako nije više bilo moguæe da se dalje ide. Ona je sjela pokraj ceste
i prikrila lice rukama.
Hlapiæ je stajao pred njom i šutio. "Što da sada èinim?" mislio je Hlapiæ. Gitu nije mogao ostaviti
samu u noæi na putu, a s njom sigurno neæe nikako doæi do Markove kuæe prije zore. Hlapiæ je bio
žalostan, jer mu se uèinilo kao da izdaleka vidi i èuje kako se crni èovjek šunja da odvede onu lijepu
šarenu kravu Markovu! "Što da uèinim? Što da uèinim?" mislio je Hlapiæ.
O, Bože moj! Da tkogod doðe sada u pomoæ ovomu malom šegrtu koji stoji žalostan u noæi na cesti!
VII.
KOLA U MAGLI
Tako je stajao Hlapiæ i gledao desno i lijevo po cesti kao da èeka pomoæ.
Kad je tako pogledao natrag naprama gradu, opazi Hlapiæ kako se u daljini nešto mièe po cesti. Ali
s jedne se livade vukla magla preko ceste pa nije mogao na mjeseèini raspoznati što se to mièe u
magli.
Samo se èulo kako nešto tiho polako štropoæe.
U noæi nitko ne misli najprije "to dolazi prijatelj", veæ svatko misli "to ide neprijatelj".
Tako je bilo i Hlapiæu kad je razabrao da dolaze kola po cesti.
Bilo mu je nekako èudno na srcu, a Gita je kroz plaè šaptala:
"O, Hlapiæu, zašto smo pošli noæu na put?"
Samo Bundaš je dizao njušku uvis i bio je zadovoljan.
Kola su se približavala i èinilo se kao da se veliko brdo valja po cesti. U magli se svaka stvar èini
triput veæa negoli je uistinu.
Veæ su kola došla u blizinu Hlapiæa i Gite.
Vidio se i èovjek koji je sjedio u kolima i tjerao svoga mršavog konja.
Uto je dobri mjesec zasvijetlio još jaèe svojim srebrnim svjetlom kola i èovjeka, a Hlapiæ i Gita
kliknuše od radosti.
Prepoznali su svojega prijatelja, siromaha košaraèa sa sajma!
VIII.
POMOÆ
To zaista nije bilo nikakvo èudo, jer se košaraè nije tuda vozio zato što su Gita i Hlapiæ stajali usred
noæi na cesti i trebali pomoæi, nego se on tuda èesto vozio i kad njih nije bilo.
Košaraè se, naime, vozio uvijek daleko u jedan vrbik po dobre šibe za košare, jer u blizini grada nije
bilo dobroga šiblja. Nijedan košaraè nije išao tako daleko po šibe kao taj siromah, ali zato u
nijednoga nijesu bile tako jake i dobre košare kao u njega.
46
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
Zašto je baš on morao da bude najsiromašniji u cijelom gradu, premda je išao najdalje po dobre
šibe i pleo najbolje košare - o tom nije Hlapiæ sada imao vremena da misli. O tom su veæ mudraci u
onom gradu pisali velike knjige, ali ni oni ne znadu zašto je tako.
Hlapiæ, Gita i Bundaš pohrliše prema kolima.
Kad ih je košaraè opazio po mjeseèini na cesti, pomislio je još više negoli prije da su ta djeca pala s
neba pa da noæu putuju po mjeseèini, a po danu pomažu siromasima.
No Hlapiæ je sada sam treba pomoæi i on zamoli košaraèa da njega i Gitu poveze komad puta.
Košaraè je bio vrlo sreæan što može pomoæi toj djeci koja su mu na sajmu tako dobra bila - i tako
Hlapiæ i Gita sjedoše u kola, a košaraè potjera svoga mršavog konja.
Hlapiæ odmah pripovjedi košaraèu zašto oni noæu putuju. Na koncu reèe:
"Prije zore moram biti kod one male kuæice što ima plavu zvijezdu i što stoji sama na cesti."
"Ja znam gdje je ta kuæica", odgovori košaraè. "Nije daleko od mojega vrbika. Kad doðemo do
vrbika pokazat æu vam put do kuæice. Bit æete tamo mnogo prije negoli zora svane".
Da je to bilo Hlapiæu milo, može svatko misliti. Odmah mu se èinila i cesta kraæa.
Košaraèev mršavi konj išao je dobro i hitro. U dobroga gospodara uvijek je i dobar konj a košaraèev
je konj sada znao da mora biti nešto važno dok ga njegov gospodar naglo tjera.
Kola su podjednako štropotala, Hlapiæ i košaraè su razgovarali, Gita je zadrijemala u kolima.
Bundaš je ipak veselo trèao sad uz lijevi sad uz desni kotaè, kako je to uvijek otkad ima na svijetu
pasa i kotaèa. Tako su se dovezli do onoga raskršæa gdje je cesta polazila na dvije strane.
"Mi æemo na ovu stranu preko brda kroz šumu, jer je to kraæi put", reèe košaraè Hlapiæu.
"O ne idite onuda", vikne Gita, koja se odmah probudila kad je èula da idu u šumu. "To je ona šuma
u kojoj su orobili nekoga èovjeka."
Ali košaraè je veæ mnogo godina išao onim putem i nije mogao vjerovati što Gita i Hlapiæ
pripovijedaju. Zato reèe:
"To je mnogo kraæi put do moga vrbika. Ne bojte se ništa. Ja još nijesam vidio u toj šumi zla
èovjeka."
Košaraè je bio veliki siromah, a siromah èovjek malo se kada boji.
Tako oni zakrenu kolima na brdo u šumu.
Hlapiæu je to bilo pravo i drago, jer je znao da je to kraæi put do Markove kuæe. A tko god ide
nekomu u pomoæ, taj se ne boji nièega, veæ samo da æe zakasniti.
IX.
HLAPIÆ I GITA OPET SAMI
Vozili su se najprije po cesti na brdo, a onda su unišli u šumu. Šuma je bila tako obasjana
mjeseèinom da se prièinjala kao rasvijetljeni dvorovi.
Mjesec je još uvijek bio jasan. Da li je bio na nebu koji oblaèak, to nijesu mogli da vide ni Hlapiæ ni
košaraè, jer je šuma bila oko njih.
Kad su dakle s kolima izašli iz šume, opazi Hlapiæ da su navrh brda koje nije bilo baš visoko.
A košaraè zaustavi kola i reèe:
"Evo, djeco, ova staza nalijevo dovest æe vas do kuæice s plavom zvijezdom. Najprije æete doæi do
one šikare tamo dolje. Kad proðete stazom tu šikaru, odmah æete vidjeti kuæicu."
Zatim reèe košaraè, jer je opazio da je tamo na nebu veliki oblak:
47
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
"Bit æete na cesti prije negoli oblak sakrije mjesec."
A što je sve Gita htjela prigovoriti! Kako li se ona uplašila kad je èula da æe sad opet sami ostati!
No Hlapiæ odmah skoèi s kola i reèe košaraèu:
"Hvala vam što ste nam pomogli!"
A košaraè skine Gitu s kola i reèe:
"Sreæno pošli, draga djeco!"
Onda potjera konja i poðe nadesno nizbrdo, a Hlapiæ reèe Giti:
"Naš je put nalijevo nizbrdo."
To se sve dogodilo tako brzo da Gita nije dospjela ni rijeèi da progovori ili prigovori.
Tako Gita i Hlapiæ ostadoše opet sami s Bundašem na putu, na mjeseèini, meðu šumom i šikarom.
Još jedanput im se iz daljine javi košaraè i zovne ih:
"Djeco!"
"Oj!" odvrati Hlapiæ, jer se kroz šumu i brda ništa tako dobro ne èuje kao "oj!".
"Pazite! Blizu puta ima otkopana stijena."
I zbilja dolje upravo kraj Gite i Hlapiæa vidjela se na mjeseèini velika stijena gdje se kamen vadio.
Bilo bi opasno po mraku poæi onuda, jer bi se mogla noga okliznuti, a putnik pasti i postradati.
No Hlapiæ i Gita proðoše po jasnoj mjeseèini kraj te stijene sasvim lako, a onda su naskoro sašli s
brda opet na ravnicu.
Hlapiæevo je srce bilo radosno jer je znao da je tamo iza one šikare cesta i Markova kuæica s plavom
zvijezdom.
Sad æe biti sve dobro ako ostane jasna mjeseèina kako je košaraè rekao.
X.
U ŠIKARI I MRAKU
Oblaci ne idu onako kako ljudi govore, nego onako kako ih vjetar nosi.
Sve do šikare vidjeli su Hlapiæ i Gita svoj put tako jasno kao da je dan.
No kad su unišli u šikaru i bili usred nje, postalo je mjeseèevo svjetlo sve slabije i slabije. Dolazio je
oblak da pokrije mjesec.
Staza je kroz šikaru bila uska i slabo se vidjela.
"Hajdemo samo! Hajdemo!" govorio je Hlapiæ sam sebi. "Ja sve dobro vidim."
Hlapiæ je vrlo dobro èinio kad je to sam sebi govorio. Njegove su oèi odmah mnogo bolje vidjele u
mraku èim je to izrekao.
Gita je išla za Hlapiæem, jer ona nije ništa vidjela u mraku, a Bundaš je išao pred Hlapiæem.
Onda je došao oblak i pokrio mjesec sasvim. Oblak je bio gust i težak. Sad je zaista u šikari bio
takav mrak da se nije moglo ništa vidjeti.
Hlapiæ je tapao rukama da naðu stazu, a trnje i šibe hvatale su zdesna i slijeva Gitu za njezinu plavu
suknjicu.
"Sada ne možemo dalje", reèe Hlapiæ, "jer ne vidimo staze pa bismo zalutali."
Dakako da je to bio žalosno, jer se žurio k Marku.
Ali Hlapiæ nije htio biti žalostan, jer je gledao na nebo i nadao se da æe oblak skoro proæi, a
Markova kuæa nije više daleko.
48
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
"Sad æemo malo sjesti i poèekati", rekao je Hlapiæ Giti.
Nato su sjeli u mraku i tišini na jedan panj koji je ležao u šikari i šutjeli su.
Oko njih je sigurno bilo u šiblju i šikari mnogo ptica: kosova, sjenica i divljih golubova. No oni su
dakako šutjeli isto tako kao Hlapiæ i Gita, jer su se valjda bojali lisice.
"O, samo da mogu za vremena doæi do Markove kuæice!" reèe napokon Hlapiæ.
"O, samo da crni èovjek ne ide istim ovim putem!" uzdahne Gita.
"On je rekao da ide naokolo, a ovo je prijeki put", odvrati Hlapiæ.
U isti èas uèini se Hlapiæu i Giti kao da nije u šikari više tiho kao prije.
Na drugoj strani šikare, iza njih, nešto je šuštilo.
"O, Hlapiæu! Što je to?" upita Gita tiho.
"Valjda je zec", odgovori Hlapiæ.
Zatim se èulo, kako puca suho granje.
"O Hlapiæu! Hlapiæu! Što je to?" šaptala je Gita sve tiše u onom mraku.
"Možda je lisica", odvratio je Hlapiæ i ustao s panja te držao Bundaša uza se.
No nije mogao ništa vidjeti jer je oblak još uvijek bio nad mjesecom.
Uto je grmlje sve bliže i bliže poèelo pucati. Granje se lomilo, i Hlapiæ je sad znao da nešto veliko
ide kroz šikaru.
"O Hlapiæu! Hlapiæu! To nije lisica!" prošaptala je Gita tiho kao dah.
"Onda je...", zapoène govoriti Hlapiæ.
U taj èas zavrisne Gita u sav glas:
"Hlapiæu! Hlapiæu!"
Sasvim blizu Gite zakašljao je, naime, èovjek.
XI.
STRAVA
Kad je Gita vrisnula i zovnula Hlapiæa, prestalo je najedanput šuškanje u grmlju. Oh! To je bilo još
strašnije! Ta tišina, pa onda onaj mrak, nigdje se ništa ne mièe, a ipak Hlapiæ i Gita znadu da je
ovdje u grmlju sasvim blizu njih èovjek! A ne znadu tko je i što hoæe!
Samo Bundaš vuèe i poteže Hlapiæa i sav strepi od uzrujanosti.
A onda - najedanput - zanjiše se grmlje, iza Hlapiæa i Gite pukne nekoliko suhih šiba - a Hlapiæ i Gita
opaze u mraku kako je pred njih naglo izašao na stazu neki visoki i široki èovjek. Još jedan èas - i
Hlapiæ i Gita èuju kako taj èovjek pali žigicu.
Žigica se zapali...
Tko je èitao ovu knjigu do ovoga mjesta i tko je zavolio Hlapiæa, taj bi najbolje uèinio da za sada
zatvori knjigu i da do sutra ne èita dalje.
XII.
IZNENAÐENJE
Žigica je planula. Oko onoga se èovjeka zasvijetlilo. Hlapiæ mu pogleda u lice...
49
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
To je bio majstor Mrkonja!
O Bože moj! Baš majstor Mrkonja! U poderanu odijelu i blijed. stajao je pred Hlapiæem i kliknuo
svojim dobrim glasom.
"Uistinu, ti si to, Hlapiæu!"
"Majstore!" kliknuo je samo Hlapiæ i pružio obje ruke prema majstoru - ili od straha ili od radosti.
A što je onda uèinio majstor Mrkonja?
O da znate!
Majstor Mrkonja brzo je pristupio k Hlapiæu - digao ga k sebi i rekao: "O, mali moj Hlapiæu!"
A zatim je prviput u životu majstor Mrkoknja pogladio Hlapiæa po licu i po glavi.
Prava, živa istina! Majstor Mrkonja pogladio je Hlapiæa! Tomu se Hlapiæ zaista više èudio nego
svim drugim èudesima koja su mu se te noæi dogodila, ili koja æe mu se u cijelom životu dogoditi!
Koje èudo da su sada u tom èasu i majstor Mrkonja i Hlapiæ od radosti malo zaplakali - premda plaè
inaèe ne pristaje ni pravomu majstoru, ni pravomu šegrtu, jer su oni obojica muževi pa ne smiju
plakati.
XIII.
KAKO SE SVE TO DOGODILO
A onda su u šikari i mraku sjeli na isti panj Hlapiæ, majstor Mrkonja i Gita.
Oni su tako zadivljeni bili nad svim što se dogodilo da nijesu još pravo znali što da sada uèine ni što
da najprije govore. Èinilo im se da æe se i sam mjesec, koji je baš izlazio opet iza oblaka, zaèuditi
kad vidi tko sada sjedi na tom panju!
Samo Bundaš nije se èudio. On se prednjim nogama podigao na Hlapiæeva koljena i gledao je sad
Hlapiæa, sad majstora Mrkonju. Bundaš je naime, bio uvjeren da su se Hlapiæ i majstor Mrkonja
ovdje sastali da kroje èizme i cipele i sve je èekao kad æe majstor izvaditi škare i donijeti kožu. Psi
ne mogu nikada ništa novo pomisliti - nego misle samo ono što je veæ više puta bilo.
Meðutim je majstor Mrkonja poèeo da pripovijeda kako je on ovamo dospio, a Hlapiæ je sada
doznao toliko toga da mu se još osam dana iza toga pušila njegova mala šegrtska glava.
A da ne bi i onima koji èitaju ovu knjigu bilo isto tako, pripovijedat æemo ukratko što se dogodilo s
majstorom Mrkonjom.
Majstora Mrkonju orobili su u šumi zlikovci kad se prije dva dana vozio s robom na sajam. On je
bio onaj orobljeni trgovac o kojem je pripovijedala prosjakinja Jana. To se dogodilo ovako:
Majstor Mrkonja vozio se u ranu zoru kroz šumu na sajam i bio je sam na kolima, jer je onaj
koèijaš, èiji su bili konji, otišao naprijed s drugim kolima.
Kad je došao majstor Mrkonja s kolima na ono mjesto gdje je šuma najgušæa, skoèila su iz zasjede
dva èovjeka na njega.
Bacili su ga s kola, svezali su ga i odveli duboko u šumu. Tamo su ga privezali za jedno drvo i
ostavili bez hrane i piæa pa otišli.
Cijela dva dana bio je majstor Mrkonja tako svezan za drvo i veæ je mislio da mu nema spasa, pa je
preporuèio svoju dušu Bogu. Promislio je na sve dobro i sve zlo što ga je u svom životu poèinio.
Sjetio se i na Hlapiæa te poželio da ga barem još jedanput u životu vidi. Kad je èovjek dva dana bez
jela i piæa svezan za drvo, onda ima vremena da se na sve sjeti i onda posve drukèije misli o svom
šegrtu nego kad u radionici vièe na njega.
50
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
Majstor je Mrkonja, dakle, veæ spustio glavu i nije se nièemu nadao, nego je mislio da nikad neæe
živ biti odvezan od toga drveta. Tako je on barem pripovijedao sada Hlapiæu.
No ove noæi, pripovijedao je on dalje, vidio sam najedanput kako po mjeseèini ide k meni jedan od
one dvojice ljudi koji su me orobili. Ja sam mislio da je došao moj svršetak. No kad je taj èovjek
došao blizu, pristupio je k meni i poèeo razvezivati konopac kojim sam bio svezan. Kad me je
odvezao, rekao je:
"Idi sada s milim Bogom i žuri se da uteèeš iz ove šume!"
A nato je izvadio još iz džepa svezani rubac. U rupcu je bio omotan srebrni novac. On izvadi novac,
pruži mi ga i reèe blagim glasom:
"Uzmi taj novac. Otkad sam dobio taj novac, okrenulo se moje srce od zla na dobro. Možda i tebi
donese sreæu. - A ja idem u svijet da okajem svoje grijehe."
Kad je majstor Mrkonja to pripovijedao, usklikne Hlapiæ:
"Oh! To je bio Grga! To je srebrni novac koji sam mu ja donio od njegove majke. O, nije badava
plakala njegova stara majka nad onim srebrnjakom!"
"Zaista nije badava plakala, jer to je sada èudotvorni srebrnjak", odgovori majstor Mrkonja.
"Možda je i majstor Mrkonja zato tako dobar sa mnom, jer je u njega taj èudni novac", dosjeti se
Hlapiæ. Hlapiæu je bilo vrlo milo kad se tomu dosjetio. On je, naime, veæ pomislio da je majstor
samo zato tako dobar jer je bio dva dana bez jela i pila.
Zatim majstor Mrkonja dovrši svoje pripovijedanje i reèe:
"I tako sam ja radi sajma skoro unesreæen i po drugi put."
"A kad vas je sajam unesreæio prvi put?" upita Hlapiæ.
"To æu ti kod kuæe pripovijedati. Ti æeš se, naime, sad k meni vratiti, mali Hlapiæu, i bit æe ti dobro,
ne boj se. - Sad ne mogu pripovijedati, mori me glad jer sam pojeo samo komadiæ suha kruha koji
mi je u džepu ostao, žeð sam jedva utišao na potoku."
Uto je oblak prošao i bila je opet jasna mjeseèina. Majstor Mrkonja pogleda Gitu koja je još uvijek
sjedjela tiha i mirna kao mala i lijepa, a uplašena ptièica.
"A tko je ovo?" upita majstor Mrkonja.
"Ovo je sirota bez oca i majke kao i ja. Mi putujemo zajedno", odvrati Hlapiæ.
"Povest æemo onda i nju kuæi", odvrati majstor i Hlapiæu se uèini da je majstor tužno uzdahnuo.
Ali onda klikne Hlapiæ Giti:
"O, koliko sam sada vremena izgubio. Eno mjesec je jasan, žurimo se do Markove kuæe!"
"Hajdemo zajedno", reèe majstor Mrkonja. "I meni nije ova šuma draga. Pripovijedat æeš mi putem
kud se tako žuriš."
XIV.
KOD MARKOVE KUÆE
Uskoro su izašli iz šikare. Majstor Mrkonja vodio je Hlapiæa za jednu ruku, a Gitu za drugu. Dakako
da je tako bilo vrlo lijepo putovati preko livada po mjeseèini. Hlapiæ je pripovijedao majstoru o
crnom èovjeku i o Markovoj kravi.
Zatim su izašli na cestu i vidjela se veæ u blizini Markova kuæa. Naskoro stigoše do nje. Oko kuæe
bilo je sve mirno i vidjelo se da se nije još nikakvo zlo dogodilo. Iz štale èulo se zvonce. To je bila
ona lijepa šarena krava što je unutra griskala sijeno i zvonila svojom klepkom ispod vrata.
51
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
O, kako je sada bio sreæan Hlapiæ kad je vidio da je za vremena došao, jer crni èovjek nije još odveo
kravu!
Bilo je to pred zoru.
U kuæi je bilo sve tiho. Marko i njegova majka još su spavali.
Uto Hlapiæ pokuca na vrata, a Markova majka izaðe da vidi tko je.
Sad joj Hlapiæ pripovijedi zašto je došao i reèe joj neka èuva svoju kravu.
Kad je Markova mati èula o èemu se radi, digla je ona tri puta ruke k nebu i zahvalila Bogu što joj
je poslao Hlapiæa.
Da joj je crni èovjek odveo kravu, ostala bi ona i Marko sami s deset gusaka. A s deset gusaka ne
može živjeti mati s djetetom.
"Po sto puta hvala ti, dijete moje!" rekla je ona i zagrlila Hlapiæa.
Nato se Hlapiæ oprosti s njom i poðe dalje s majstorom Mrkonjom i Gitom, koji su ga na cesti
èekali.
Markova se mati odmah obukla u svoje najbolje haljine i otišla u opæinu po stražara.
Od to doba èuvala su svaku noæ dva opæinska stražara njenu malu kuæicu. Opæinski su stražari vrlo
hrabri, oni èuju i vide daleko i gdje oni straže, tu se ne može nikomu ništa dogoditi.
No crni èovjek nije došao ni te, ni druge, ni treæe noæi; nije došao nikada. Tako da su stražari
popušili veæ svaki trideset lula - svaku noæ po tri lule - a onda više nijesu ni dolazili.
Ljudi su nakon nekoliko dana našli jednoga mrtvog èovjeka, koji je pao valjda u noæi tamo s one
otkopane stijene koju je košaraè pokazao Giti i Hlapiæu na mjeseèini.
Taj mrtvi èovjek bio je umotan u crnu kabanicu. Bio je to crni èovjek, koji je tako svršio svoj opaki
život.
Kad je oblak pokrio mjesec, prolazio je on valjda uz onu stijenu pa je pao i ubio se.
Tako je onaj isti oblak, nad kojim su u šikari toliko uzdisali Hlapiæ i Gita, donio spas njima i
Markovoj majci, a i majstoru Mrkonji. Da nije bilo toga oblaka, bogzna ne bi li crni èovjek one noæi
sve bio zatukao.
Zato treba uvijek malo prièekati prije negoli se poène uzdisati.
***
Tako su, dakle, sada svršene sve pogibli i sve zlo na Hlapiæevu putovanju. Što dalje dolazi, to je
samo tako velika radost i sreæa da joj se sigurno Hlapiæ nije nadao kad se prije osam dana onako
sam i rastužen pripravljao u noæi i mraku da pobjegne od majstora Mrkonje.
52
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
ZAGLAVAK
I.
SREÆA I RADOST
Ne bi bilo vrijedno pripovijedati kako su majstor Mrkonja, Hlapiæ, Gita i Bundaš doputovali do
grada i do kuæe majstorove. To paèe ni samoga Hlapiæa nije više zanimalo. Sreæni ljudi, naime,
putuju, a da i ne znaju da putuju.
Hlapiæ je putem nabrao lijepu kitu poljskog cvijeæa: crvenoga maka i bijelih katarinèica - i to je bilo
sve što se dogodilo.
Tako su oni došli u grad pred majstorovu kuæu - a onda u dvorište.
O, kako je uskliknula majstorica kad je iznenada vidjela i majstora Mrkonju i Hlapiæa i Bundaša!
Ona je sirota mislila da nijednoga od njih više nikad neæe vidjeti. Doèula je da su majstora Mrkonju
orobili i odveli u šumu zlikovci, pa je mislila da je mrtav.
Zato je imala veliki crni rubac na glavi i bila je sva zaplakana.
A sad su joj se svi vratili i doveli su joj jednu malu krasnu djevojèicu, koju je majstorica gledala tako
milim pogledom da je Giti u srcu bio sve ljepše i ljepše, kao da je velika sreæa èeka.
Onda su svi unišli u radionicu - i neka budu sada malo sami da se od srca mogu pozdraviti, zagrliti i
okrijepiti od gladi i puta.
II.
MARICA
Malo poslije sjedjeli su u sobi za stolom majstor Mrkonja, majstorica, Hlapiæ i Gita.
Pošto su se okrijepili i odmorili - sjedjeli su svi mirna i blažena lica.
Samo majstorica je još uvijek tužnim i milim pogledom promatrala Gitu.
Napokon reèe majstorica majstoru:
"Tako velika kao Gita bila bi sada naša Marica."
Nato uzdahnuše i majstor i majstorica, a majstor reèe Hlapiæu:
"Obeæao sam ti da æu ti pripovijedati kakva nas je nesreæa zatekla jednoæ na sajmu. Slušaj što je
bilo. Prije osam godina stanovali smo u drugom gradu. Imali smo malu lijepu kæerku koja se zvala
Marica. Bile su joj tri godine - a bila je sve naše veselje. Jednoga dana bio je u onom gradu sajam.
Ja sam otišao s mojom robom na sajam i poveo sam svoju malu Maricu. Dok sam ja prodavao robu,
izgubilo se najedanput dijete meðu ljudima na sajmu. Tražili smo je i tražili - ali djeteta je nestalo.
Tražili smo je onaj cijeli dan, a zatim osam dana - i mjesec dana i godinu dana. - Ali nikada više ne
naðosmo naše male Marice. Bilo je na onom sajmu svakojakoga svijeta. Bogzna koji su opaki ljudi
odveli naše dijete i bogzna koliko je pretrpjela ona - a i mi!
Jer što god roditelji misle da dijete trpi, to i oni sami osjeæaju. - Napokon smo odselili iz onoga
grada da ne vidimo više ono mjesto na kojem nas je takva nesreæa zatekla. I od ono doba, mali moj
Hlapiæu, otvrdnulo je moje srce, i ti si mnogo zato pretrpio. - Ali sad æe biti bolje, jer da nije bilo
tvoje dobrote, nikada se ne bi Grga popravio ni meni pomogao da uteèem."
53
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
Kad je majstor Mrkonja poèeo hvaliti Hlapiæa, bilo je to Hlapiæu neobièno da nije znao kud bi
pogledao. Poèeo se od neprilika grepsti za uhom, a onda se sagnuo i poèeo brisati èizmice svojim
crvenim rukavom.
Napokon upita Hlapiæ u neprilici:
"A sada dakako ne biste više mogli ni naæi ni prepoznati vaše male Marice?"
"Naæi je neæemo nikada!" uzdahne majstorica i obriše suzu s lica. "Ali prepoznati bismo je uvijek
mogli."
"Kako biste je prepoznali kad je bila onda tako malena?" upita sada Gita, koja sama umalo da nije
poèela plakati nad žalošæu dobre majstorice.
"Prepoznali bismo je", odvrati majstorica, "jer kad je bila Marica sasvim malena, uhvatila je nož te
sebi porezala palac. Od onog doba imala je na palcu brazgotinu koja je izgledala kao krst."
O Bože, Bože! Je li tko vidio kako se grle majka i dijete kad se naðu nakon mnogo godina?
Dakako da je Gita bila ona mala Marica - i nosila je brazgotinu na palcu.
"O majko! Moja majko! Dobra majko! Mila moja! Ja sam tvoja Marica!" kliknula je Gita i potrèala u
naruèaj majstorici.
"Marice moja! Srce moje!" zajeca od sreæe majstorica i privine svoje dijete.
Dva puta i tri puta i deset puta grlile se one. U sobi se nije èulo ništa drugo nego radosno jecanje.
Majstor Mrkonja pristupio je Giti, položio je ruku na njenu lijepu glavicu i nije znao od sreæe ni
rijeèi da progovori. Èinilo se kao da je cijela njihova sobica rasvijetljena zlatnim svjetlom same
sreæe.
A malomu, dobrom Hlapiæu èinilo se kao da je u crkvi. On je stajao posve miran, oborio je oèi i
sklopio ruke, jer mu je samo tako došlo.
Dugo su oni sjedjeli iza toga, dugo su razgovarali, a Gita je s krila majèina prešla na koljena oèeva i
sve ljepša im se uèinila Gita i sve bolji èinili se Giti njezini roditelji.
Roditelji su je dakako sada zvali "Maricom". Ali mi æemo je do kraja ove knjige zvati Gitom, jer se
teško nauèiti novom imenu.
I Hlapiæ je rekao:
"Ja æu te i dalje zvati Gita. Kad kažem 'Gita', èini mi se da vidim pred sobom sve one zgode koje
smo zajedno doživjeli. A kad kažem 'Marica', ne èini mi se ništa. Kao da nijesam ništa rekao!"
"Dosta je bilo zgoda, mali moj Hlapiæu", reèe majstor "Nikada neæemo doznati tko je našu Maricu
na onom sajmu odveo i tko ju je predao gospodaru cirkusa. No moglo bi biti da je to bio onaj crni
èovjek koji je mene orobio i koji je, kako pripovijedaš, doveo ukradenoga vranca u cirkus. A da nije
bilo tebe, moj Hlapiæu, nikada se ne bi Marica vratila k nama."
"Nemojte me hvaliti", reèe Hlapiæ. "Da vi nijeste bili tako oštri sa mnom, nikad ja ne bih bio
pobjegao od vas, niti bih našao Gitu. Možda je to vaša zasluga. To se nikada ne zna."
Hlapiæ je imao pravo kad je tako govorio. Kad èovjek èovjeka hvali, nikada ne zna je li pogodio. Zato
je najpametnije da obojica Bogu zahvale.
To oni i uèiniše.
Drugog dana ujutru kupiše majstor i majstorica najprije nova odijela Hlapiæu i Giti, a zatim se
opremiše svi lijepo i odoše u crkvu. Kad su stupili u crkvu, sinulo je upravo na sve crkvene prozore
veselo sunce - i tako su oni vidjeli da su sada pogodili i da se sam Bog raduje sreæi koju im je
udijelio.
54
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
III.
HLAPIÆEVA BAŠTINA
Kad su se vratili iz crkve, reèe Hlapiæ:
"Ja imam još posla napolju. Molim vas, majstore, da mi dopustite da odem na pô sata."
Majstor mu to dopusti, jer je sada bilo sve drugaèije nego onda kad je Hlapiæ u zelenim hlaèama
kreketao.
Hlapiæ zatim uzme onu kitu crvenog maka i bijelih katarinèica i reèe: "To sam nekomu obeæao."
Sada može svatko uvidjeti kako je mudar i pošten bio Hlapiæ. Kroz sve one mnoge pogibelji i
neprilike na svom putu nije on zaboravio da je obeæao donijeti cvijeæe onoj služavki bude li starcu
mljekaru pomogla da ne mora sam nositi mlijeko uza stube.
Hlapiæ je, dakle, sada išao kroz grad i nosio je svoju kitu cvijeæa onoj služavki. Odmah je našao i
prepoznao onu visoku kuæu. Popeo se u treæi kat i pozvonio na vratima.
Sluškinja je otvorila vrata i sva se zaèudila kad je vidjela onoga šarenog Hlapiæa sada tako lijepo
obuèena. No ipak ga je odmah prepoznala, jer se ljudi ne poznaju po odijelu nego po oèima.
"Gospojice, donio sam vam obeæano cvijeæe", reèe Hlapiæ i pruži joj onu kitu maka i katarinèica.
"O, kako si ti pošten, mali!", reèe sluškinja, "i kako si sreæan. Ima za tebe jedno pismo ovdje. Da
nijesi došao s cvijeæem, nikada ga ne bi dobio."
Hlapiæ je mnogo toga doživio na svom putu, ali još nikada u svom životu nije dobio pismo.
Zato se upravo prenerazio kad je sluškinja unišla u svoju sobu i donijela veliko pismo te ga predala
Hlapiæu i rekla:
"Ovo pismo je donio neki djeèak. Rekao je da je starac mljekar umro od starosti. A ovo je pismo
dao napisati prije smrti. Ako šegrt Hlapiæ doðe s cvijeæem k meni, neka mu predam ovo pismo",
rekao je djeèak.
Tako je pripovijedala sluškinja, a Hlapiæ je stao sav zamišljen i okretao je pismo u ruci. Nije pravo
znao što da uèini s pismom, i veæ je pomislio ne bi li najbolje bilo da ga pokloni sluškinji zajedno s
cvijeæem.
"No to ipak ne bi imalo smisla", pomisli on zatim, "jer na pismu je natpis 'Šegrtu Hlapiæu', a to sam
samo ja na cijelom svijetu."
Nato se Hlapiæ odluèi i brže-bolje raskine pismo.
To je bilo vrlo mudro. I tko god se boji kojega pisma, neka isto tako uèini jer je svako pismo još
mnogo strašnije dok je zatvoreno i dok se ne zna što je u njemu.
No to je bilo zaista veselo pismo! U njemu je velikim slovima pisalo ovo:
"Umro je starac mljekar bez djece, bez roðaka i bez kumova. Na smrtnoj postelji sjetio se šegrta
Hlapiæa i ostavio mu svoja kola i svoga magarca. Ovo se daje na znanje šegrtu Hlapiæu s pozivom da
doðe po svoju baštinu u starèev bivši stan kraj gradske malte."
Ozgo i ozdo na pismu još je nešto bilo napisano slovima i brojevima. To je valjda bio natpis i potpis.
Ali to nije Hlapiæ ni sada ni poslije proèitao. Kada je on èuo da je baštinio kola i magarca, nije se
zaista više brinuo tko mu to javlja.
Njegovo je srce bilo sada puno zahvalnosti.
"O, kako je bio dobar taj starac! Kako bih mu rado zahvalio!" kliknuo je Hlapiæ. "Kad bi on barem
mogao vidjeti kako æemo Gita i ja timariti i èuvati njegova magarca!"
"Zbogom! zbogom! gospojice, žurim se da javim Giti veselu vijest!"
Hlapiæ htjede da potrèi na stube.
55
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
Ali uto je izašla iz sobe stara i otmjena gospoða, kod koje je služila ona sluškinja. Gospoða je bila u
crnoj svilenoj haljini s bijelom kapicom na glavi.
Ona je èula od svoje sluškinje kako je dobar i neobièan taj šegrt Hlapiæ.
Dakako da mu je ona sada ponudila da æe ga primiti za svoga sina i da æe ga dati izuèiti gospodske
škole.
Ali Hlapiæ skine kapu, pristupi k otmjenoj gospoði, pa je poljubi u ruku i reèe:
"Ja æu ostati postolar, jer mi je taj zanat najviše omilio."
A zatim reèe još Hlapiæ:
"Ionako ima više ljudi koji deru cipele, nego onakvih koji ih prave."
Otmjena gospoða se nasmijala i odmah je uvidjela da bi za Hlapiæa zaista šteta bila kad ne bi postao
postolar. A Hlapiæ poljubi je još jednom u ruku, a onda potrèi sav sreæan sa svojim pismom niza
stube.
Uistinu je Hlapiæ ljubio svoj postolarski zanat, no u ovaj èas je više mislio na svoga magarca,
kojemu kod otmjene gospoje nikako ne bi bilo mjesta.
Hlapiæ je hrlio gradskim ulicama i bio je zaèas kod kuæe.
"Vozit æemo cipele na magarcu!" vikne on veæ na vratima majstoru Mrkonji, a onda pokaže svoje
pismo i pripovjedi svima što se dogodilo.
Toga dana poslije podne odoše Gita i Hlapiæ po magarca i po kola.
Dakako da bi oni teško našli starèevu kuæicu, ali u pismu je pisalo da je starac stanovao kod
gradske malte. A malta je visoka i strši uvis tako da ju je lako naæi.
Kad je Hlapiæ pokazao svoje pismo, dadoše mu oni ljudi koji su stanovali prije sa starcem magarca i
kola.
Zaista bi bilo vrijedno vidjeti kako su se Gita i Hlapiæ vozili u grad na Hlapiæevu magarcu!
To je bilo tako lijepo i veselo da je Gita samo žalila što sad nema svoju zlatnu trublju da u nju trubi.
Poznalo joj se još uvijek da je odrasla u cirkusu!
No Hlapiæ joj odmah reèe da kæeri majstora Mrkonje ne bi pristajalo da kroz grad trubi kad se vozi
na magarcu.
I tako su oni samo tiho i radosno pjevali cijelim putem i pucali bièem nad mudrim magarcem, koji
je strigao svojim visokim ušima.
No pred kuæom majstora Mrkonje nije Hlapiæ mogao da se od radosti suzdrži, nego je skoèio s kola
i bacio svoju kapu visoko. Onda je potrèao do kuænih vrata i pružio glavu unutra, i viknuo u sav
glas:
"Eto magarca!"
"O, što si to rekao!" nasmija se Gita i stade se rugati Hlapiæu.
Dakako da su svi ljudi znali da Hlapiæ nije mislio sebe kad je pružio glavu kroz vrata i rekao: "Eto
magarca!" - ali obijesna Gita ipak mu se rugala i obadvoje se smijalo.
Da ne bi više bilo zabune, odmah okrstiše magarca i to imenom "Kokodan".
Tamo je stajala jedna žena, pa kad je vidjela kako su se krasno dovezli Gita i Hlapiæ na magarcu i
kako su veseli i sreæni, rekla je:
"Bože moj, kako bi djeci lijepo bilo da uvijek ostanu tako malena!"
"Onda bismo morali cijeli naš život iæi u isti razred", reèe Hlapiæ.
"A to ne bi uèitelji dopustili pa bi bilo neprilika. Zato je najbolje da se sad igramo, a poslije æemo
morati kao i drugi ljudi."
56
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
SVRŠETAK
Tako je i bilo.
Hlapiæ i Gita narasli su poslije veliki. Hlapiæ je ostao postolar, a Gita je i zaboravila da je bila nekad
u cirkusu. Samo jedanput dogodilo se nešto što ju je na to sjetilo.
Nakon nekoliko godina došao je, naime, u onaj grad neki cirkus i majstor Mrkonja pošao je u
nedjelju sa svojom obitelji u cirkus.
Tu je Gita najedanput vidjela kako je u cirkus ušla neka krasna mala djevojèica na bijelom konju.
To je bio Gitin nekadašnji "Sokô". Djevojèica je bila isto tako lijepa i malena kao što je nekoæ bila
Gita. A Sokô je bio isto tako dobar i mio kao prije. Samo je bio malo posijedio te je bio još bjeliji,
jer i konji postaju sijedi, premda nemaju takvih briga kao ljudi. Gita je vidjela i svoju papigu - i
saznala je da je i njoj i Sokolu vrlo dobro kod novoga gospodara.
Stari se gospodar, naime, skoro iza Gitina bijega razbolio - a onda se ispovjedio i spokojno umro,
što je za takvoga grešnika najbolje.
***
Poslije su Gita i Hlapiæ narasli još i veæi, a onda su se vjenèali. Kasnije su preuzeli posao od
majstora Mrkonje, koji je veæ bio jako ostario.
Gita i Hlapiæ imali su èetvero djece i tri šegrta.
U nedjelju popodne sakupili su se šegrti i djeca oko njih i oni su im pripovijedali "èudnovate zgode
šegrta Hlapiæa".
A èizmice su stajale i onda i uvijek u malom staklenom ormariæu na velikom ormaru i tko god je
htio, mogao ih je vidjeti.
Ako je komu žao što je pripovijest veæ gotova, neka pregleda još jednom cijelu knjigu i neka pokuša
izbrojiti komu je sve pomogao na putu šegrt Hlapiæ, malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao
Kraljeviæ Marko, mudar kao knjiga, a dobar kao sunce.
57
Ivana Brliæ - Mažuraniæ: Èudnovate zgode šegrta Hlapiæa
RJEÈNIK
dremovan - pospan
dretva - konac za šivanje obuæe
forinta - novac u vrijeme Austro-ugarske
gunj - pokrivaè
hartija (grè.) - papir; rukopis, isprava
kabao - drvena posuda za vodu
kalfa (tur.) - obrtnièki pomoænik
konak (tur.) - prenoæište
krajcara (njem.) - sitan novac u doba Austro-ugarske
malta (njem.) - carina
mantija - sveæenièka odjeæa
menažerija (franc.) - putujuæi zvjerinjak; zološki vrt
opica - majmun
popravdati se - posvaðati se
potepsti se - spotaknuti se
sara (mað.) - gornji dio èizme
škatulja (tal.) - kutija
šoštarski kalendar - puèki kalendar s narodnim mudrostima
uzduh - zrak
